Pred nama, tačnije sutra od 18 sati, pretposljednja je utakmica jesenjeg dijela sezone za našeg Željezničara i posljednja na našoj Grbavici ove godine. Ovakvu godinu kakva je iza nas možemo privesti kraju na samo jedan način…

Da odmah razjasnimo i budemo načisto – o ekipi, igračima, treneru, kondiciji, taktici i fudbalu uopće nećemo pričati. Ko je ovu najavu otvorio s ciljem da pročita kritički osvrt ili nešto drugo na ekipu i visok poraz na Tušnju od Tuzla Cityja, neka zna da od toga nema ništa. Ne zbog toga što je fokus sutrašnje utakmice na nečemu drugom, usudit ću se reći i važnijem. Već i zbog toga što je najbolji osvrt na “ono” – neosvrtanje. Skup abnormalno velikih intelektualnih ameba, prvoklasnih moralnih pizdurina i fudbalskih analfabeta nije više zaslužio ni jedno jedino slovo, ni da ih se pogleda u prolazu, ama baš ništa. Svakom strpljenju dođe kraj, svi krediti i zasluge su definitivno ispucani i množenje sa nulom uz želju da se pomenutima što prije vide leđa je jedna od dvije stvari koje su nama, navijačima našeg Željezničara, preostale.

Druga je bezuslovna podrška našem Željezničaru. Ne igračima, ne trenerima, ne pojedincima iz kluba niti trenutnom stanju. Već podrška Željezničaru kao klubu, kao nečemu što je i veće od samog kluba i kao neodvojivom dijelu naših života. Sutrašnja utakmica je takve prirode da će ta podrška biti posebna, a samim tim i važna kao malo kada do sada.

Sutra (petak) od 18:00 na našoj Grbavici, naš Željezničar će u okviru 17. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine ugostiti mostarski Velež.

Utakmica je to i protivnik o kojem ne vrijedi trošiti mnogo riječi jer sve je manje-više poznato. Definitivno derbi kola, jedno od rijetkih, ali velikih rivalstava koje naš klub ima sa drugim klubom iz naše države, te ekipa sa dobrim rezultatima, u dobroj formi i sa dobrim pojedincima koji ujedno čine i dobar tim. S toga ne vrijedi ni napominjati šta se očekuje od naše ekipe. Ako to ispune rezultat neće biti bitan, mada je očigledno da već odavno nije, posebno ekipi. Zbog svega toga od nje se traži samo jedno – beskompromisna i bespoštedna borba od prvog do posljednjeg trenutka.

Ali, prije svega ostalog, utakmica je to u kojoj će naša navijačka grupa, The Maniacs ili Manijaci, kako vam je draže, proslaviti svoj 36. rođendan na njihovoj južnoj tribini naše Grbavice.

Broj 36 sam po sebi ne predstavlja nešto posebno. U životu čovjeka 36 godina je ozbiljan period u kojem skoro svi iskuse “život”, u punom smislu te riječi. U životu kolektiva 36 godina znači da se već može govoriti o tradiciji, usponima i padovima, ovim i onim vremenima. Ali 36 godina Manijaka, ovakvih kakve su bile svakog svog dana, za nas predstavlja ogromnu stvar.

Zvanično rođeni krajem jeseni 1987. godine, Manijaci sutra ne slave samo jedan broj ili vrijeme od prošlog do ovog rođendana. Manijaci sutra slave svaki dan u posljednjih 36 godina i postavljaju temelje za nove rođendane i narednih 36 godina.

Teško je pobrojati sve iz prethodne tri i pol decenije i više, staviti u neki hronološki slijed i još misliti da je time ispričana priča o Manijacima. Uvijek postoji mogućnost da se nešto nenamjerno izostavi, uvijek postoji i ona dvojba da li je nešto za javnost ili ne, a i ne bi mogli da ne spomenemo pojedince kojih je jako mnogo a koji su ugradili sebe, pa i svoje živote, u našu navijačku grupu. Uostalom, to bi bila priča isključivo o prošlosti. A kao što je rečeno, sutrašnja proslava 36. rođendana nema za cilj da samo bude osvrt na ono što je bilo, već i da postavi temelje i putokaze za narednih 36 godina i nove rođendane i proslave.

Jedno je sigurno – Manijaci su uvijek bili tu. Uz naš Željezničar, na južnoj tribini naše Grbavice, gdje god bi Željezničar otputovao i to sve bez obzira na rezultate, položaj na tabeli, krize ili zlatna doba kluba. Pa čak i bez obzira na sve vlastite probleme i izazove u kojima su se nalazili.

Zbog toga je svaki spomen nekakvog bojkota ili nedolaska na utakmice zbog trenutnih rezultata ekipe poprilično samoponižavajući i bolan. To širenje defetizma nikada, ali nikada nije bilo karakteristično za navijače Željezničara, posebno ne za Manijake. Može se mnogo drugih stvari ispriječiti ili mnogo drugih razloga pronaći da bi se odlučilo na taj korak. Ali ekipa i sve ono što ona pruža nikada nisu i ne smiju biti jedan od njih. To je možda karakteristično za neke druge klubove, navijače i navijačke grupe. Za nas ne. Kroz historiju našeg Željezničara smo naučeni da stanemo “na crtu” u svakom problemu, a posebno kroz historiju Manijaka koji nikada nisu kalkulisali i eskivirali. Pa taman u tom problemu, i kao klub i kao navijači, dobili knock out i našli se na podu, od njega nismo pobjegli. A nemalo puta smo izašli kao pobjednici onda kada smo mislili da je najteže. Baš takvi moramo biti i sada, pa kakav god ishod bio.

Dodatnu težinu predstavlja tih 36 godina i sve ono što je urađeno kroz njih. A urađeno je mnogo, mnogo, mnogo. Prvenstveno za sam klub i prvenstveno navijanjem na utakmicama, a onda i na mnoge druge načine. Manijaci su mnogo puta učinili ponosnim svakog navijača našeg Željezničara, bez obzira šta mislio o njima ili sa koje tribine Grbavice bodrio klub.

Ono što se može nazvati najvećim motivom za sutrašnju utakmicu i proslavu 36. rođendana Manijaka jeste i mogućnost da je ovo posljednja utakmica za sve nas sa južnom tribinom Grbavice kakvu je poznajemo sada i decenijama iza.

Postoje određene najave da bi nakon sutrašnje utakmice trebali da započnu radovi na izgradnji nove južne tribine. Teško je u današnjem vremenu odrediti koliko su takve najave istinite i blizu stvarnosti i realizacije. Ali kako bi sutrašnja proslava 36. rođendana Manijaka prošla što je bolje moguće, te kako bi ekipi na terenu i protivniku bila poslana što jasnija poruka, mi se moramo postaviti kao da će se te najave ostvariti već u subotu. Jer, ukoliko se ispostavi da nam je sutrašnja utakmica zaista posljednja na ovakvom našem jugu, mogli bi dugo da žalimo zato što se od njega nismo oprostili na način na koji zaslužuje.

Južna tribina kakvu je sada znamo izgrađena je 1970-ih godina. Ustvari bila je to nadogradnja na one betonske stepenice, odnosno donji dio tribine, koje su izgrađene još 1950-ih godina. Južna tribina je i jedina tribina na našoj Grbavici koja je pretrpila minimalne promjene. Tek početkom 2000-ih godina postavljene su stolice na njoj. Sitnijih radova i preinaka je također bilo malo. Uvijek pod otvorenim nebom, i uvijek na istom mjestu – ispod Tranzita i “šume”, stajala je i zajedno sa ostatkom stadiona i našim klubom prolazila sve što se moglo proći.

Odgovorno tvrdim da ne postoji niko ko se smatra navijačem Željezničara, a da nije barem jednom kročio na tu južnu tribinu. I odgovorno tvrdim na ne postoji niko ko se smatra navijačem Željezničara a da mu je svejedno za nju. Da barem jednom u toku utakmice ne pogleda prema njoj i osjeti “ono nešto”. Da se ne identifikuje kada bilo gdje ili bilo kada čuje tu magičnu riječ – jug. I odgovorno tvrdim da je taj jug duboko utkan u sve nas, a posebno u našu navijačku grupu i sam naš klub.

Zato ne smijemo sebi dozvoliti da zažalimo zato što se od njega kakvog ga sada znamo nismo oprostili onako kako on i zaslužuje. A novi, ako ga dočekamo, dočekat ćemo onako kako nam dolikuje, u to nema sumnje.

Sudbina je htjela da i 36. rođendan naše navijačke grupe se proslavi baš sutra i baš na toj južnoj tribini. Kako je riječ o rođendanu, tako je i riječ o obavezi da se pojavimo na njemu i proslavimo ga onako kako se svaki rođendan treba proslaviti – spektakularno.

Na kraju krajeva, sve ono kroz šta prolazimo kao klub i njegovi navijači, sve ono čemu svjedočimo i što bolujemo, znači da se mora poslati jasna poruka svima onima koji na bilo koji način čine štetu Željezničaru. A najglasnija, najjasnija i najsnažnija poruka se može poslati samo sa jednog mjesta na stadionu. I samo ako smo svi tu, skupa i kao jedno.

Cilj je jasan – puna južna tribina naše Grbavice.

Svi, svako od nas, bez obzira na godine, spol, bilo kakvu pripadnost, stavove, sa koje tribine inače pratimo i bodrimo Željezničar, šta mislimo o Manijacima i svemu onome što oni jesu, šta mislimo o ekipi i njihovim izdanjima na terenu, šta mislimo o klubu i stanju u kojem se nalazi i bez obzira na protivnika i ostale dušmane, i bez obzira na termin ili vremenske uslove.

Sutra, od 18:00 će se, kao nikada do sada, pokazati ko su Manijaci, šta je južna tribina Grbavice i ko je, ustvari, istinski Željezničar!

Almedin Halilović

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.