Nakon što je (konačno i hvala Bogu) još jedna reprezentativna pauza prošla, pred našim voljenim klubom i na našem voljenom stadionu je velika i važna utakmica – protiv GOŠK-a iz Gabele.
Na početku želim da istaknem najbitnije: osvrta na prošlu utakmicu i prošlost neće biti u ovoj najavi. Istina je da je to bila praksa u dosadašnim najavama za utakmice. Istina je da bez onoga što je bilo ne možemo se mnogo baviti onime što će biti. I istina je da će sutra u fokusu ipak biti nešto što je neizostavni i najvažniji dio naše prošlosti.
Ali za sutrašnju utakmicu protiv GOŠK-a na Grbavici bit će potrebno da budemo svjesni da ne slavimo prošlost i ono što je bilo, a bilo je svega. Moramo prije svega ostalog da budemo svjesni da sutra slavimo budućnost, ono što je pred nama, ono što tek dolazi. Sutra gradimo temelje za nova slavlja. Sutra gradimo nešto veliko za generacije koje tek dolaze.
Kao što je već poznato, na sutrašnjoj utakmici između Željezničara i GOŠK-a iz Gabele proslavit ćemo 102. rođendan našeg kluba i 70. rođendan našeg stadiona.
Istini za volju, niti je sutra rođendan kluba, niti je sutra rođendan stadiona. Ali sutrašnji datum je najbliži obama jubilejima, a sutra Željezničar igra i Grbavica zove.
Proslave rođendana našeg kluba je postala tradicija za sve navijače Željezničara. Malo je tužno što ta tradicija nije davno uspostavljena na nivou na kojem je trebala biti. Ali u posljednjih nekoliko godina rođendan kluba je proslavljan spektakularno, na najvišem mogućem nivou i izazivao je ponos kod nas i divljenje kod drugih. Tim proslavama smo pomjerali vlastite granice i mogućnosti. Ovoga puta ćemo učiniti isto. Povod ne može biti veći. Jer, iskreno, koji je to veći, značajniji i sjajniji datum u historiji jednog kolektiva od dana njegovog nastanka?
Ovoga puta dodatni motiv i obaveza će biti 70. rođendan našeg stadiona. Grbavica je prije sedam decenija otvorila svoje kapije. I kroz njih je tih sedam decenija prošlo, donoseći i odnoseći ljude, događaje, doživljaje, uspomene… Kroz njih je prošlo i dobro, ali i loše. Nakon svega toga, Grbavica je danas ljepša nego ikada, u nju smo potpuno utkali sebe i mi je sa punim pravom zovemo: dom! Sedamdeseti rođendan našeg doma se mora i obilježiti onako kako mu dolikuje.
Šta je do nas? Šta mi možemo i moramo uraditi?
Donijeti čvrstu odluku da dođemo. Doći. I animirati, nafurati, nahajcati, kako god želite, svakoga oko nas da učini isto.
Okaniti se, da ne kažem grublju riječ, svih opravdanja i izgovora. Radni dan, termin, vremenski uslovi, daljina… ništa, ali ništa od toga nije i ne smije biti prepreka da se tribine Grbavice ispune do posljednjeg mjesta. Sve to je ništa u odnosu na ono šta te tribine sutra slave i šta će značiti terenu našeg stadiona.
Neka nam primjer bude samo posljednja proslava rođendana, na utakmici protiv Sloge prije jednu godinu. Atmosfera na tribinama je bila nevjerovatna i isključivo ona je donijela pobjedu na terenu. A važnije od pobjede je bio onaj osjećaj kada smo izlazili sa stadiona i znali da smo bili dio nečega spektakularnog. Sada idemo da nadmašimo i to, i zadamo zadaću sami sebi za narednu godinu.
Ekipa na terenu zna šta treba uraditi. Znaju rezultatski značaj ove utakmice. Znaju šta su njene jedine obaveze, znaju šta moraju htjeti iznad svega i znaju kako jedino mogu doći do toga.
Ali ekipa ništa neće moći napraviti bez nas navijača na tribinama. Ako mi od prve minute ne usmjerimo utakmicu u pravcu u kojem treba da ide i ne pošaljemo jasnu poruku, onda ni na terenu ne možemo očekivati ništa. Ako mi od prve minute ne pokažemo koliko je ova utakmica velika i važna, rezultatski i moralno, onda ne možemo očekivati ni da ekipa to shvati.
Jedno bez drugog ne može i samo zajedno možemo doći do željenog cilja!
Pauza je bila i prošla. Istresli smo se, ohladili, odmorili. Sada nastavljamo još bolje, još jače i još luđe!
Sutra, 18:30 na našem stadionu i na utakmici našeg kluba slavimo baš njih!
Baš Željezničar, baš Grbavicu!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.