---

Nakon bolnih udaraca u utakmicama protiv Širokog Brijega i Veleža te nakon uspješnog oporavka od tih udaraca nakon Tuzla Citya, pred našim Željezničarom je susret protiv starog rivala koji je uvijek bio više od fudbala, pa će tako biti i sutra.

Iako je možda suvišno, ali zbog nas samih je potrebno podsjetiti se na utakmice protiv Širokog Brijega i Veleža i zašto su rezultati tih utakmica bili udarac za ekipu i navijače Željezničara.

Utakmica protiv Širokog Brijega, odigrana na Grbavici, bila je jedna od najboljih predstava ekipe Željezničara u posljednje vrijeme i to govori i statistika, i svaki neutralni posmatrač fudbala, i subjektivni osjećaj poslije utakmice. Ekipa Željezničara je u potpunosti kontrolisala igru i zasluženo je vodila rezultatom 1:0 do samoga kraja, a vodstvo je moglo biti i ubjedljivije. Ali u posljednjih pet sekundi utakmice, zbog ničeg drugog nego zbog popuštanja koncentracije, fudbalska nesreća je htjela da ekipa Širokog Brijega postigne gol, odnese jedan bod sa Grbavice i ostavi ni na nebu ni na zemlji sve navijače Željezničara. Jer ekipi se baš ništa nije imalo prigovoriti, pružila je odličnu predstavu i preko svojih (ponajprije fizičkih) mogućnosti, a fudbalska nesreća kakva se dešava rijetko te noći je odabrala naš Željezničar. Valjalo je stisnuti zube, preći preko toga i krenuti dalje.

---

---

Svi su se nadali da će se ta fudbalska nesreća namiriti u Gabeli protiv Veleža. I ne samo zbog toga, već su utakmice protiv još jednog starog rivala posebne, pune naboja i od velikog značaja. I ekipa Željezničara je bolje ušla u utakmicu, kontrolisala igru, ali tu kontrolu nije uspjela materijalizovati. I onda je uslijedio potpuni pad u volji, koncentraciji, zalaganju, fizičkoj spremi i samoj igri. Velež je zasluženo slavio pobjedu rezultatom 3:1 i cijela ekipa Željezničara, i igrači i stručni štab, našli su se na udaru opravdanih kritika.

---

---

Ali baš onako kako samo Željezničar zna i kako samo Željezničaru dolikuje, oporavak od ova dva bolna udarca je bio spektakularan.

Utakmica protiv Tuzla Citya jeste dočekana u turobnoj atmosferi, pod utiskom velike pobjede Tuzla Citya nad Sarajevom i pod utiskom opravdanih kritika nakon utakmice protiv Veleža, ali prije svega navijači Željezničara se nisu predali, u velikom broju su došli na Grbavicu i svih 90 i više minuta su bili ogromna podrška ekipi.

A ekipa je to vratila na najbolji mogući način – pobjedom rezultatom 4:2! Ekipa je nadmašila samu sebe, odnosno svoju predstavu protiv Širokog Brijega i ekipa je, stručni štab prije svega, na najbolji mogući način odgovorio i na kritike, ali i na samokritike, kakvih je bilo nakon utakmica protiv Širokog Brijega i Veleža. Najviše su, sigurno, utjecale promjene u igračkom kadru, ali i odlično „čitanje“ ekipe Tuzla Citya, odnosno neutralisanje njihovih najkvalitetnijih igrača i iskorištavanje njihovih najvećih mana. Dakle, kao što je u najavi utakmice protiv Tuzla Citya istaknuto, najveći duel koji je odlučivao utakmicu vodio se između Edisa Mulalića i Dragana Jovića. Kao apsolutni pobjednik iz tog duela je izašao Edis Mulalić i za to je zaslužio svaku pohvalu! Ali i sami igrači su dali svoj maksimum, fizički i psihički. Dva primljena pogotka, nakon postignuta četiri, su plod ničega drugog nego nedostatka koncentracije koji je uzrokovan nedostatkom kondicije, što se igračima, ipak, ne može uzeti za zlo. Sama reakcija, ponašanje cijele ekipe i „čuvanje“ pobjede do kraja utakmice je, također, znak da se ekipa „opametila“ i da nije dozvolila ponavljanje scenarija kao protiv Širokog Brijega.

---

---

Pobjeda nad Tuzla Cityem jeste velika, jeste plod sinergije cijele ekipe i navijača i jeste veliki podstrek za ono što je ispred nas. Ali nakon pobjede nad Tuzla Cityem, sve navijače Željezničara je dočekala jedna tužna vijest. Ne, nije riječ o zdravstvenim problemima ili, ne daj Bože, smrtnom slučaju. Nije riječ ni o velikom problemu za klub, za stadion ili za navijače. Čak, na koncu, nije samo ni tužna, jer u njoj ima i ljubavi, i odanosti, i ponosa.

Fudbalski klub Željezničar je napustila Belma Bradarić, uposlenica Fan shopa od njegovog otvaranja i istinski vojnik kluba. Nekome se može učiniti da je pretjerano odlazak Belme ovoliko naglašavati, i to u najavi za utakmicu protiv Borca. Ali svako ko je makar jednom kročio u Fan shop, posvjedočit će da je Belma Bradarić najzaslužnija što je zvanična klupska prodavnica ostala u životu preko deset godina i da je Belma Bradarić jedna od najzaslužnijih što je Željezničar preživio neke izuzetno teške periode. Čak i onda kada je bilo najtmurnije, osmijeh i dobrodošlica Belme Bradarić svakome ko je ušao u Fan shop nije izostao i bio je jedino svjetlo u tami. Belma Bradarić jeste otišla na bolje, ali Belma Bradarić će uvijek ostati vojnik Željezničara, dobro srce Grbavice i Manijak do kraja!

---

---

A utakmica protiv Borca koja se igra u subotu, odnosno sutra, u 17:00, jedna je od onih utakmica o kojima se može ili pričati na dugo i na široko ili najaviti u nekoliko riječi.

A šta drugo reći osim da i ekipu i navijače Željezničara očekuje izrazito teška utakmica? Ekipu, jer igraju protiv starog rivala, protiv ekipe sa kvalitetnim igračima i kvalitetnim trenerom, protiv ekipe koja se nalazi u rezultatskoj krizi i kojoj je već sada svaki bod važan i protiv ekipe čije utakmice obično prate sudijske lakrdije u njenu korist. Navijače, jer zbog, blago rečeno nelogičnih, pravila Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine neće biti u mogućnosti otputovati na ovu utakmicu i biti velika podrška, jer neće biti oslonac ekipi u nimalo prijateljskoj atmosferi koja je očekuje i jer im neće preostati ništa drugo nego da se ispred TV ekrana nerviraju i mole za pozitivan ishod utakmice.

Zbog svega nabrojanog navijači Željezničara, Manijaci, posjetili su u četvrtak jedan od posljednjih treninga pred utakmicu. Nije to bila tek obična posjeta gdje će se kroz miran razgovor ekipi dati do znanja da nisu sami, da se vjeruje u njih i da sve što se traži jeste maksimalna volja, želja, borba i koncentracija. Naprotiv. Skoro 1.000 navijača se pojavilo na pomoćnom terenu, pjesma je odjekivala daleko od stadiona, a jasnim porukama praćenim plavo-bijelim bojama poručeno je ekipi šta se očekuje od nje! Bila je to ujedno i najava za utakmicu protiv Sarajeva idućeg vikenda, ali ekipa je otputovala za Prijedor (gdje će boraviti do utakmice, a utakmica se igra u Bosanskom Novom zbog rekonstrukcije terena na Gradskom stadionu u Banja Luci) sigurno noseći u glavi i srcu scene sa treninga u četvrtak, poruke, želje i podršku navijača. Na njima je da u tim scenama nađu što više motiva i volje i da, bez obzira na sve što je čeka i što može biti, uzdigunte glave (i, nadamo se, pobjedonosno uzdignutih ruku) dočeka kraj utakmice protiv Borca.

---

---

Na kraju, važno je istaknuti još jedno. Sutra, 20. augusta 2022. godine, navršava se 17 godina od ubistva Anera Kasapovića. Aner je bio vjerni navijač Željezničara, ali i dobar student, dobar sin i brat, dobar drug i dobar čovjek. Aner je, zajedno sa svojom braćom po klubu, otišao tog 20. augusta 2005. godine u Zenicu na utakmicu između Čelika i Željezničara. Ali Aner se nije nikada vratio kući, niti je više ikada otišao na utakmicu njegovog Želje. Neopisivo je to što je obuzelo i vodilo Anerove katile, neopisiva je sama pomisao na oduzimanje ljudskog života i neopisivi su svi ti događaji poslije utakmice u Zenici. Čak ni nakon 17 godina rane nisu zarasle a svjedocima Anerovog ubistva je još teško pričati o tome. Ali činjenica ostaje – Anera Kasapovića je ubila policija Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona! Aner nije „nastradao“, Aner nije „tragično izgubio život“, niti je Aner „slučajna žrtva“. Aner je ubijen, na pravdi Boga, a ljudska nepravda za njega još uvijek traje jer ubice nikada nisu pronađene, već su i sistemski skrivene. Ljudska nepravda će, vjerovatno, još dugo trajati, ali Aner nikada neće biti zaboravljen, istinu o Anerovoj smrti ćemo vječno govoriti i Aner će vječno biti jedan od simbola Željezničara, Manijaka i Grbavice i jedan od simbola ljubavi, hrabrosti, žrtve i nepravde.

---

---

Zbog Anera Kasapovića koji je živio za Željezničar, koji je ubijen i čiju pravdu ni nakon 17 godina nismo dočekali, zbog Manijaka koji su u stanju na običnom treningu napraviti atmosferu kakvu većina nije u stanju napraviti na utakmicama, zbog Belme Bradarić i svih vojnika kluba koji su održali i koji održavaju klub u životu, zbog rivalstva sa Borcem i svega onoga što će je dočekati u Bosanskom Novom i zbog karaktera Željezničara koji nakon svih udaraca, ma kako bolni bili, ustane i izađe kao pobjednik, ekipa Željezničara ima da sutra pruži ono što se od nje jedino očekuje – srce, mišiće i obraz! I da stalno ima na umu da smo uz nju svim srcem iako nas nema i da, ako pruže ono što se od nje jedino očekuje, bez obzira na rezultat podrška će biti još jača i luđa, jer pred nama je još mnogo bitaka koje ćemo proći zajedno i iz kojih ćemo izaći kao pobjednici!

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.