---

Nakon pobjede nad ekipom Širokog Brijega na Grbavici, kojom je prekinut niz od pet poraza, pred ekipom i navijačima našeg Željezničara je jedna od najtežih i najvažnijih utakmica ove sezone – protiv Borca u Banja Luci!

Nakon svake kiše dođe sunce i na kraju svakog tunela dođe svjetlost i izlaz. Tako i nakon svakog niza loših rezultata jedne fudbalske ekipe dođe pozitivan rezultat, dođe pobjeda. Za ekipu našeg Željezničara kraj niza od pet poraza nije mogao doći u boljem trenutku, na bolji način, na boljem mjestu i u boljoj atmosferi. Protekle subote, na našoj Grbavici je savladana ekipa Širokog Brijega rezultatom 1:0.

Prije svega, momentum ove pobjede je odličan. Nakon pet poraza u nizu, nakon bolnog ispadanja iz Kupa Bosne i Hercegovine, nakon “vraćanja u život” konkurenata za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone. Nakon depresije i razočarenja u koje su zapali i ekipa i navijači. Ova pobjeda je ono što je bilo najpotrebnije kako bi se svaka od nabrojanih stvari okrenula za 180 stepeni. Niz od pet poraza je prekinut, ispadanje iz Kupa BiH je preboljeno, konkurenti su privremeno ostali iza naših leđa a, ono što je najvažnije, u ekipi i među navijačima je zavladala sreća, zadovoljstvo, mir, nada, želja i inat, a sve nabrojano je od neopisive važnosti za ono što slijedi.

Ono što je bolje od momentuma pobjede je način na koji se došlo do nje. Bez hronološkog prepričavanja toka utakmice, bespotrebnog detaljisanja i suvišnog pametovanja – ekipa Željezničara je bila bolja i zasluženo je slavila pobjedu. Kada kažem “bolja”, to znači i statistički, a i utiskom. Stručno gledano, ekipa nije bila loša s obzirom na njeno psihološko stanje nakon pet poraza u nizu. Ekipa Širokog Brijega je uspješno neutralisana i ostavljena je na “samo” dvije prilike za postizanje pogotka. Ekipa našeg Željezničara je skoro u potpunosti kontrolisala utakmicu i imala je “više od igre”. I, što je najvažnije, imala je veliku želju, koncentraciju i upornost da pobijedi. Očigledno je da još ima nedostataka, samim time i mjesta za napredak, ali pobjedi, posebno ovakvoj i u ovome trenutku, ne gleda se u zube. A ako se već gleda, onda se jasno vidi koji su bijeli, zdravi i pravi, a koji su zreli za popravljanja ili potpunog uklanjanja.

To što je pobjeda došla na našoj Grbavici nosi posebnu težinu. Previše je loših rezultata ekipa ubilježila na našem stadionu i našem terenu. Ne samo tokom ove, već i tokom prethodnih sezona. I dva od pet poraza u nizu su ubilježena na Grbavici, a onaj od Veleža, posljednji u nizu, bio je bolan iz mnogo razloga. Zato je najprikladnije bilo da se taj niz od pet poraza okonča na našem terenu i stadionu. Nepisano pravilo bosanskohercegovačkog fudbala kaže da je za veće uspjehe za početak dovoljno biti “pravi domaćin”. Drugim riječima, ne prosipati bodove na svome terenu i svoj stadion učiniti neosvojivom tvrđavom za bilo kojeg gosta. Velika želja svih navijača našeg Željezničara je baš to, da se ekipa predstavi kao “pravi domaćin” i da melje goste ko god da su, te da skandiranje sa tribina – “Grbavica baza bez poraza” – dobije puno značenje!

Na kraju, ono što je najvažnije, pobjeda je došla u odličnoj atmosferi. Na našoj Grbavici je bilo oko 5.000 navijača. Nešto manje od prosječnog broja navijača u proteklo vrijeme, ali daleko više od očekivanog, uzevši u obzir niz od pet poraza, te atmosferu u ekipi i među navijačima, kao i muslimanski blagdan – ramazanski Bajram. Sada polahko možemo govoriti o većem broju “onih standardnih budala”, koji su tu bez obzira na sve, a kojih je u prošlosti bilo za jednu ili dvije hiljade manje. Međutim, nije bitan broj navijača koliko atmosfera koju su oni napravili. Atmosfera u kojoj nije bilo ni najmanjeg mjesta pretjeranom pritisku, zvižducima, brutalnom vrijeđanju i psovkama, te primitivnom ponašanju. Nažalost, sve nabrojano smo imali priliku vidjeti u uzvratnoj utakmici polufinala Kupa protiv Veleža na Grbavici. Neko je mišljenja da o tome ne treba pričati ili da je to sve “razumljivo”, uzevši u obzir važnost utakmice i tenzije. Ja sam mišljenja da je zatvaranje očiju i začepljivanje ušiju pred ovim problemom pogubno i za nas kao navijače, i za ekipu za koju navijamo, i za klub kojeg volimo, u konačnici. Ovaj problem se nije desio prije sedam dana, već postoji duže vremena. Ovaj problem će se, prije ili kasnije, morati početi rješavati, ukoliko ne želimo kolektivnu glavobolju i trajno ukaljan obraz. Ko i kako će ga riješiti, ostaje da se vidi. Za početak je najvažnije istaći da je riječ o pojedincima, bez obzira što ih je bilo mnogo, koji sa takvim ponašanjem ne pripadaju porodici Željezničar. I tačka. Da je bolje za sve bez tih pojedinaca dokaz je i utakmica protiv Širokog Brijega. Dolazak na Grbavicu bez obzira na sve, vjera u ekipu, mir i osjećaj pripadnosti našoj porodici Željeničar, maksimalna podrška tokom cijele utakmice bez obzira na sve i konačan rezultat je neprocjenjiv – važna i zaslužena pobjeda na terenu, veliko slavlje na tribinama na kraju utakmice i izlazak sa stadiona sa zadovoljstvom i osmijehom.

---

---

Eh, sada, ono što nam slijedi zaslužuje posebnu pažnju, poseban pristup, posebnu najavu, posebno razmišljanje i posebno ponašanje. Slijedi nam posljednja utakmica u aprilu, iako je prvobitno planirano da posljednja utakmica u aprilu bude odigrana protiv ekipe Igmana na našoj Grbavci. Međutim, ta utakmica je, iz teško razumljivih razloga, pomjerena na 2. maj, sa početkom u 20:00. I o njoj ćemo razmišljati nakon naredne utakmice, odnosno posljednje utakmice u aprilu. A naredna utakmica je protiv Borca u Banja Luci.

Namjerno sam izbjegao napisati: “utakmica protiv ekipe Borca”. Ovo je utakmica protiv svega i svakoga ko stoji iza imena Borac, a ne samo ekipe, igrača i stručnog štaba. Utakmice između našeg Željezničara i Borca su odavno prevazišle okvire običnih fudbalskih susreta i za to je bezbroj razloga. I neka su. Rivalstvo kao što je sa Borcem i Borca kao protivnika ili konkurenta (posebno ovakvog kakav je sada) je čak potrebno imati jer cijeli klub drži na višem nivou opreza, spremnosti, fokusiranosti i istrajnosti. Budi veću želju, veći inat i veću hrabrost. Poziva na više jedinstva i snage. I, bez obzira koliko sličnosti postojalo između ova dva kluba, pravi jasnu distinkciju između nas i njih.

Ići detaljnije u prošlost, te navoditi kada i kako je došlo da rivalstvo između našeg Željezničara i Borca dođe na ovaj nivo, neću. Ne zbog toga što je to puno posla, već zbog toga što je sada najvažnije da se fokusiramo na trenutno stanje i ono što nas očekuje. A stvari stoje ovako i očekuje nas sljedeće…

Ekipa Borca se nalazi na drugoj poziciji na tabeli, sa 49 bodova, anaš Željezničar se nalazi na trećoj poziciji sa 42 boda. Do kraja sezone, nakon kola koje je pred nama, ostaje još pet kola. Dakle, o rezultatskom značaju utakmice je suvišno govoriti, kao i o značaju samog plasmana u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone.

Za ekipu našeg Željezničara znamo kako je završena posljednja utakmica, o tome je dovoljno napisano na početku. Ekipa Borca je u posljednjoj utakmici pobjedila ekipu Igmana rezultatom 1:0. Utakmica je odigrana u ponedjeljak na Gradskom stadionu u Banja Luci. O ovoj utakmici bi se moglo mnogo toga napisati počevši od neobičnog termina utakmice, preko malog broja gledatelja na stadionu, pa do poštenog i pravilnog odmjeravanja snaga i kvaliteta između Borca i Igmana. Međutim, sve nabrojano je palo u vodu nakon očigledne, brutalne i sramotne krađe u korist ekipe Borca od strane sudijskog trojca u sastavu: Dražen Marić, Sreten Udovičić i Radislav Kačavenda. Ko je gledao utakmicu, zna o čemu je riječ. Ko nije, ne može mu se riječima opisati.

Naš Željezničar i Borac su do sada odigrali 93 međusobne utakmice. Željezničar ima 40 pobjeda, Borac 31, a 22 utakmice su završile bez pobjednika. Ove sezone Željezničar i Borac su se susreli dva puta i oba puta je Borac slavio pobjedu identičnim rezultatom (2:1) – prvi put sredinom augusta prošle godine u Bosanskoj Krupi, drugi put početkom novembra prošle godine na našoj Grbavici.

---

---

Za naš Željezničar znamo u kakvoj se situaciji nalazi. Borac se nalazi u određenim problemima, najprije organizacijske i finansijske prirode. Početkom aprila promijenjeno je rukovodstvo Borca, te se u rukovodstvu sada nalaze osobe najuže povezane sa politikom, upitnog poznavanja Borca i fudbala uopće, sumnjivih namjera i sumnjive prošlosti. Da se razumijemo, i prethodno rukovodstvo Borca se nije mnogo razlikovalo od aktuelnog, ali ovime je sve nabrojano podignuto na viši nivo. Taj organizacijski problem je usko povezan i sa finansijskim problemima Borca. Oni su prisutni već dugo vremena, a iz njih je i nastala posebna veza između Borca i određenih političkih aktera, odnosno pojedinaca i političkih stranaka. To u konačnici dovodi do problema u sportskom segmentu gdje je Borac, iako dobro plasiran, sa velikim brojem bodova i blizu plasmana u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone, daleko od onoga što se od njega očekuje i daleko od toga da je zaslužio trenutni plasman i broj bodova.

Između navijačkih grupa našeg Željezničara i Borca vlada posebno rivalstvo i postoje posebne tenzije više od decenije, a sve je podignuto na viši nivo u posljednjih godinu dana. O detaljima je suvišno pisati. A posebno je potrebno istaknuti posljednji okršaj između ova dva kluba koji je odigran na našoj Grbavici početkom novembra prošle godine. Tada su navijači Borca, odmah po ulasku na tribine, započeli sa provokacijama, te su napadnuti od strane navijača Željezničara sa sjeverne i istočne tribine Grbavice, a odmah zatim i istjerani sa tribine i vraćeni za Banja Luku od strane policije.

Dakle, stvari trenutno stoje ovako i sve što je navedeno su obične činjenice, dobro utemeljene u stvarnosti, i ništa više od toga. Šta možemo očekivati na osnovu ovoga?

Prije svega, a zbog rezultatskog značaja, možemo očekivati da ekipa našeg Željezničara pobjedom osvoji važna tri boda, napravi značajan napredak u borbi za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja iduće sezone. Više od toga, pobjeda nad Borcem u Banja Luci bi značila ogroman moralni podstrek za ekipu, jednu tešku utakmicu manje, a za navijače veliku euforiju i najbolji poziv na što veću podršku u narednim utakmicama. Pobjeda bi ekipi Borca donijela, ne samo tri boda, već i ogroman napredak u borbi za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja iduće sezone. Samim time i veliku dozu sigurnosti ekipi i navijačima. Da li bi to značilo i opušteniji pristup ekipe Borca u narednim utakmicama, to je teško reći. Eventualni neriješeni rezultat bi više štete donio ekipi Željezničara nego ekipi Borca, u zavisnosti od rezultata drugih utakmica ovoga kola.

S obzirom na stanje na tabeli, rezultatski značaj ove utakmice, rivalstvo i dešavanja na utakmici između Borca i Igmana, odnosno odvratnu sudijsku krađu u korist Borca, te s obzirom na očiglednu i ofirnu sudijsku protekciju koju Borac uživa već nekoliko sezona, posebno na svome stadionu, postavljam opravdano pitanje sebi i ostalima: ima li smisla pričati o bilo kakvim rezultatskim očekivanjima i rezultatskom imperativu od ekipe našeg Željezničara u narednoj utakmici?

Ono što je cijela javnost mogla da vidi u ponedjeljak na Gradskom stadionu u Banja Luci je, što je najgore od svega, samo mali djelić mnogo šire slike, odnosno sistemske zaštite Borca od strane Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, kako na terenu, tako i van njega. Ne treba se praviti glup, gluh i slijep, te se u čudu pitati otkud to, kako to, zbog čega to, preko koga to… Svi znaju i, što je najgore, što je najbolnije, niko ne poduzima ništa. Baš niko i baš ništa. Pa ni mi, ni naš Željezničar. Zbog toga je o eventualnoj borbi protiv toga i rješavanju tog problema suvišno govoriti. Ono što je posebno zanimljivo istaći je neviđeni ponos ovom činjenicom, bahatost i “prosipanje sile” od strane cijelog Borca, od ekipe i njenih članova, preko rukovodstva, pa do navijača. Zbog toga je Borac postao daleko najomraženiji fudbalski klub u Bosni i Hercegovini, kao što niko nikada nije bio. Pri tome se još usuđuju i prozivati druge za isti način rada, a posebno našeg Željezničara, aludirajući na uspjehe Željezničara ostvarene u periodu od 2010. godine do 2013. godine. Svako ko se usudi na to, očigledno je da obraza, poštenja i časti nema. U redu, nije ni to za svakoga. Ali da nema oči i mozak, te da ne vidi i ne zna da je Željezničar do tih uspjeha došao potpuno pošteno, sportski i isključivo kvalitetom kakva do tada nije viđena u bh. fudbalu, to je zdravom razumu nepojmljivo. Najlakše je krivicu za vlastiti neuspjeh, koji je plod prostog manjka kvaliteta i sreće, prebaciti na drugoga poznatom i prozirnom pričom zvanoj kao “zajeb’o nas sudija”. Ali je novi nivo bezobrazluka tražiti opravdanje za najsramniji način za “uspjeh” koji je ikada viđen u bh. fudbalu u nečemu što je, prije svega bilo prije više od deset godina, a zatim i u nečemu što uopće nema dodirnih tačaka sa onime čemu svi svjedočimo sada. Bez obraza i srama, još bahato i sa ponosom. Dakle, dok je ovakvog Borca koji na ovakav način okušava ostvariti “uspjeh” i koji se kolektivno diči tim načinom, o bilo kakvim rezultatskim i fudbalskim očekivanjima u utakmicama protiv Borca nema smisla govoriti. I ovo nije nikakvo traženje alibija za eventualni loš rezultat ekipe Željezničara, već su ovo činjenice koje su daleko veće od jedne utakmice.

---

---

Postavlja se pitanje: šta je rješenje i kako odgovoriti na sve ovo u jednoj utakmici, a koja posebno nosi rezultatsku i moralnu važnost, odnosno šta očekivati od ekipe Željezničara? Mnogo je stavova i prijedloga iznešeno od strane navijača i za svaki od njih se može reći da ima čvrsto uporište. Međutim, koliko god mi navijači željeli da ekipa ispuni sve naše želje, ona ovoga puta mora da ispuni ono što je naša najveća želja, što je fundament naše ljubavi i podrške i što je dužna ispuniti dokle god predstavlja ime Željezničar, dokle god nastupa u dresovima Željezničara i dokle god na dresovima nosi grb Željezničara. Neka zanemare rezultat. Od ekipe želimo i očekujemo samo da bude maksimalno hrabra, maksimalno fokusirana i maksimalno istrajna od početka do kraja utakmice. Od ekipe želimo i očekujemo da ostavi posljednji atom snage i posljednju kap znoja na terenu Gradskog stadiona u Banja Luci. I od ekipe želimo i očekujemo da, bez obzira na dešavanja na terenu i rezultat na semaforu, nanese protivniku što je više moguće štete, patnje i boli. Tačno tako, bez pretjerivanja i lažne finoće. Prvenstveno da istraje u svome cilju i da bude onakva kakva treba da bude ekipa Željezničara. Ali i da ovom i ovakvom protivniku nanese što veću muku i probleme, bez obzira na eventualne posljedice i sankcije, ali koliko god je moguće u granicama sportskog ponašanja i fair playa. Ratnički duh, kojeg je davno utvrdio i istaknuo veliki Milan Ribar, sada treba da u potpunosti ovlada svakim članom ekipe, bez obzira na njegovu ulogu, njegove mogućnosti i njegova ograničenja. Dakle, nije važno ko će igrati, već kako će igrati. Samo tako će Željezničar čista obraza i podignute glave, ma kakav rezultat bio, izaći iz ovog okršaja protiv Borca, a to je najvažnije od svega. Čista obraza i podignute glave napustiti Gradski stadion u Banja Luci je najveća pobjeda nad Borcem. Pozitivan rezultat može biti samo bonus, ali “željezničarski” i “u kost” mora biti prioritet svih prioriteta!

Ako ekipa Željezničara ispuni očekivanja svih nas, ne treba da se brine za podršku u narednoj utakmici i narednim utakmicama. Iako je borba za plasman u kvalifikacije za europska takmičenja iduće sezone u jeku, iako Željenzičar može mnogo i da dobije, i da izgubi u toj borbi, najvažnije je da kroz svaku borbu idemo onako kako dolikuje našem Željezničaru, njegovoj historiji, tradiciji, legendama i dostignućima. Pa ako se i ne ostvari uspjeh, svima će savjest biti mirna jer ćemo znati da smo dali sve od sebe. To donosi podršku i to gradi zdrave temelje zdravog kluba. Kao što ljudi dolaze i odlaze, a kuće ostaju, tako i rezultati dođu i prođu, ali zdrav klub ostaje. Jer bogatstvo kluba nisu trofeji, već ljudi čiji su šalovi plavi i bijeli!

---

---

Ekipa našeg Željezničara će imati podršku i u Banja Luci, iako su se iz Borca svojski potrudili da ne bude tako. Jasno je da je rivalstvo između navijačkih grupa ogromno i jasno je da su nemile scene sa naše Grbavice iz posljednjeg susreta Željezničara i Borca, za koje najveću odgovornost snose upravo navijači Borca, ostavile traga u glavama svih u i oko Borca. Ali da će Borac, pod pritiskom navijačke grupe, potezati za najjadnijim i najofirnijim potezima, to je podjednako smiješno i žalosno. Počevši od zahtjeva za promjenom termina koji je bio utvrđen prije mjesec dana (prvobitno je utakmica trebala biti odigrana 26. aprila u 20:30, a zatim je prije sedam dana promijenjen termin u 27. april u 18:00). Zatim su uslijedile razne molbe Ministarstvu unutrašnjih poslova manjeg bh. entiteta, u kojima je, gotovo očajnički, apelovano da, ako već ne mogu zaustaviti, onda maksimalno ograniče navijače Željezničara brojkom, dozvoljenim rekvizitima i vremenom provedenom na Gradskom stadionu u Banja Luci. Nakon što i to nije dalo željeni rezultat, a znajući da put do Banja Luke nije jeftin i da je iz tog razloga uvedeno nepisano pravilo reciprociteta (besplatan ulaz za gostujuće navijače kluba A kada gostuje klubu B, kako bi gostujučim navijačima kluba B bio besplatan ulaz kada klub A bude domaćin), iz Borca su 48 sati prije početka utakmice poslali obavijest da će navijači Željezničara morati platiti ulaznicu od 10 KM koje će moći kupiti isključivo na Gradskom stadionu u Banja Luci. Osim što je time put do Banja Luke za navijače Željezničara postao još skuplji, stvoren je rizik od gužvi na ulazu i što kasnijeg ulaska navijača Željezničara na tribine. Nije sporno, tuđa kuća, tuđa pravila, ma kako jadna ta kuća i ta pravila bili. Ali navijače Željezničara ne da neće pokolebati i odvratiti, već će iz inata i želje za što većom podrškom ekipi doći u ogromnom broju, platiti ulaznicu, ispoštovati pravila i ući na tribinu. A onda će sa tribina da jasno čuju i vide koga su pokušali “povaliti”. O tome kako su nanijeli trajnu štetu svojim navijačima u budućnosti, posebno kada budu dolazili na našu Grbavicu, tek će da razmišljaju, ali će tada biti kasno.

S toga je veoma važno da se, ukoliko ima neko ko to još nije učinio, svi odazovu pozivu za gostovanje u Banja Luci, da se odazovu dužnosti i potrebi. Za to još nije kasno, a zna se kako, kada i gdje se to može učiniti. Oni koji su već spremni za polazak u Banja Luku moraju da znaju kakva je utakmica pred nama, protiv koga i gdje se igra. Moraju da znaju da apsolutno slušanje uputa i apsolutna podrška nemaju nikakvu alternativu i da su to jedina dva pravila za ovo gostovanje. Ako mislimo dobro našem Željezničaru i nama samima, i ako mislimo uraditi ono zbog čega idemo u Banja Luku, tih pravila moramo da se držimo. Posebno se ne smiju osvrtati ni na kakve provokacije kojih će sigurno biti mnogo, a najmanji izgovor da se zabrani podrška Željezničaru će se isto tako sigurno tražiti. Ne dozvolimo im to. Kraj priče.

---

---

Strah ih je! I to kako! Toliki je strah od sportskog neuspjeha da su potegnuli za najgorim i najjadnijim načinom dolaska do “uspjeha”, povlačeći za sobom u blato cijeli bh. fudbal. Toliki je strah od ekipe Željezničara da se podrška sudija otvoreno najavljuje, veliča i pravda izmišljenom podrškom sudija drugim ekipama u prošlosti. Toliki je strah od navijača Željezničara da su se svi, počevši od navijačke grupe Borca, preko cijelog kluba, pa do MUP-a manjeg bh. entiteta, digli na noge kako bi ih spriječili da dođu i budu uz svoj klub.

Strah ih je! I treba da ih je strah!

Veliki Željezničar i njegova najveća snaga, Manijaci, dolaze!

„U boj kad krenemo sve pred sobom rušimo, Željo mi te volimo kako god završio!“

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.