---

Nakon sramotnog poraza od Leotara u Trebinju proteklog vikenda, ekipu našeg Željezničara u srijedu očekuje podjednako teška i važna utakmica protiv Veleža u Mostaru.

Sve u subotnjoj utakmici protiv Leotara u Trebinju je bilo sramotno. Shvatanje utakmice, pristup, svijest, želja, trud, istrajnost, igra u svakom segmentu i posebno reakcije na zasluženi poraz rezultatom 1:0. Sve je bilo daleko ispod nivoa našeg Željezničara osim jednog – navijača. Oko 250 Manijaka se zaputilo na najudaljenije gostovanje u prvenstvu, u nimalo jednostavnim uslovima, i svaku minutu koju su proveli na Stadionu Police pokazivali su ko i kako voli Željezničar svim srcem i ko je najveća snaga kluba u ovom teškom periodu. Najblaže rečeno: onakvu sramotu koju im je priredila ekipa nisu ničime zaslužili. Kao što je nabrojano, u ekipi ništa nije funkcionisalo. Možda to najbolje pokazuje podatak da su igrači uputili samo dva šuta na gol za cijelu utakmicu. Jedan je zaustavio golman Leotara, drugi je otišao pored gola. Leotar je do svog jedinog, ali pobjedničkog pogotka na utakmici došao u 32. minuti nakon istovremeno užasne i komične reakcije odbrane Željezničara. To je bilo više nego dovoljno za pobjedu jer se ekipa Željezničara svojski potrudila da ništa ne napravi kako bi barem izjednačila, a kamo li preokrenula rezultat.

Budimo iskreni, utakmica protiv Leotara se nije mnogo razlikovala od svih utakmica koje je ekipa Željezničara odigrala u dosadašnjem toku proljetnog dijela sezone, izuzev jednog ili dva dobra poluvremena u svih devet utakmica. U najavi za utakmicu protiv Leotara namjerno sam izbjegao komentarisanje kvaliteta igre, pokušavajući “zaštiti” ekipu tako što sam istaknuo da je u osam utakmica ostvareno šest pobjeda, da se ekipa nalazi u dobroj poziciji u prvenstvu i kupu. To sam učinio zbog konteksta cijele najave i poruke koja je trebala da dopre do svih, a posebno do ekipe. Očigledno da do toga nije došlo, barem kada govorimo o ekipi. Činjenica je da ekipa Željezničara na proljeće ne briljira, pa usudit ću se reći i da ne izgleda kao ekipa koju smo gledali u jesenjem dijelu sezone. Koliko je to zabrinjavajuće, toliko je i razlog zašto igra na utakmici protiv Leotara u Trebinju nije nikakvo iznenađenje. Samo što ovoga puta nije bilo individualnog kvaliteta ili sreće da konačan rezultat bude bolji za Željezničar. Naravno, “navijački” smo se svi nadali pobjedi, ali i činjenično stanje je išlo u prilog tom nadanju. Ekipa Željezničara je igrala protiv (uz svo dužno poštovanje) jedne od najlošijih ekipa u prvenstvu koja se grčevito bori za opstanak u istom. Leotar nije pobijedio Željezničara preko deset godina. Ekipa Željezničara ima dovoljno kvaliteta da pobijedi u ovakvoj utakmici bez mnogo problema. Ostali rezultati u kolu iza nas su se dobro “poklopili” kako bi ekipa Željezničara eventualnom pobjedom napravila napredak na tabeli. Ekipa Željezničara je svjesna za šta se bori do kraja sezone i u kakvom je položaju u toj borbi, svjesna je šta mora dati i pružiti, a šta ne smije dozvoliti. I na kraju, ekipa Željezničara je imala ogromnu podršku navijača kakvu ima rijetko koji klub u Bosni i Hercegovini. I sve to je bilo uzalud. Ekipa je nastavila “po svome” i u još jednoj utakmici ovoga proljeća pružila igru nedostojnu imena našeg kluba.

---

---

I nije toliko bolan poraz na utakmici. Jeste bolan, ali mnogo bolnije su izjave i reakcije, prije svega šefa stručnog štaba, poslije utakmice. Pravljenje slijepim, gluhim i glupim svakoga od nas, bez mrve samokritičnosti i preuzimanja odgovornosti za loše stvari, bez mrve pristojnosti, odmjerenosti i poštovanja svih, posebno novinara koji uzima izjavu, što je postalo karakteristično za šefa stručnog štaba i predmet šprdancije za svakoga ko prati bosanskohercegovački fudbal. Najkraće rečeno: svi su krivi osim nas. Ni ostatak ekipe nije mnogo bolji, ali šef stručnog štaba kao najodgovornija osoba i predstavnik ekipe u tome prednjači. Sa druge strane, igrači pronađu dovoljno obraza i hrabrosti da se sa navijačima upuste u bespotrebne i besmislene rasprave, i to odmah nakon utakmice, na samome stadionu. E baš takvo ponašanje, kako igrača tako i šefa stručnog štaba, najbolji je pokazatelj trenutnog stanja i znanja ekipe Željezničara.

Šta je razlog takvog stanja ekipe i ko je kriv za takvo stanje? Koliko je to dobro pitanje, toliko je komplikovano i teško. Za najprecizniji odgovor bilo bi se potrebno “zaroviti” dublje u ekipu, njen sastav, fudbalske i ljudske kvalitete i mogućnosti pojedinaca koji čine ekipu, profesionalne i međuljudske odnose u ekipi i vanjske faktore koje imaju uticaj na ekipu. Drugim riječima, bilo bi se potrebno baviti izrazito internim stvarima ekipe i kluba, a to neću uraditi zbog njihove dobrobiti i poštovanja prema imenu Željezničar. Ali ukratko i uopćeno – kriva je ekipa, svaki njen član, i igrači i njeno vodstvo, tj. stručni štab. Ekipi očigledno trebaju promjene, ali ukoliko one budu “promjene zbog promjena”, onda nema smisla praviti bilo kakve. Ekipa očigledno ima internih problema i ti problemi se moraju riješiti što prije ukoliko želimo iz ove borbe da izađemo što uspješniji. Da li će ekipa sama riješiti problem, da li će biti potrebno uplitanje rukovodstva kluba i navijača u rješavanje problema, da li će se pristupiti promjenama ili ne, o tome neću špekulisati. Ali je činjenica da je te probleme potrebno što prije riješiti na najbezbolniji, najrealniji i najbolji mogući način po Željezničar. U suprotnom, problemi će postati daleko veći i za sobom će povući nove, a to nam, najblaže rečeno, nikako ne treba.

---

---

U najavi za utakmicu protiv Leotara je istaknuto kako će u ovoj borbi do kraja sezone biti teških trenutaka kada se neće smjeti posustati i odustati, kada će biti potrebno još više zbiti redove, biti što je moguće bolji i na terenu i na tribinama i kada se neće smjeti gledati na ono što je bilo, već na ono što dolazi. Evo, na samom početku borbe se nalazimo u takvoj situaciji i vjerovatno će ih biti još do kraja. Ali sada je najvažnije od svega maksimalno se fokusirati na narednu utakmicu.

Narednu utakmicu ekipa našeg Željezničara igra protiv ekipe Veleža, u srijedu u 20:30, na “Areni Rođeni” u Vrapčićima. O ovoj utakmici je, možda, dovoljno reći da je prva utakmica polufinala Kupa Bosne i Hercegovine i da svima bude jasno koliko je velika, važna i teška utakmica pred nama. Kada na to dodamo da je riječ o okršaju starih rivala čije rivalstvo ima dugu i burnu tradiciju, da je riječ o dvije ekipe koje se bore za plasman u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone i kroz prvenstvo i kroz kup i da je većina preduslova za odličnu fudbalsku predstavu tu, onda je veličina, važnost i težina ove utakmice još veća. Željezničar i Velež su se već dva puta sreli ove sezone. Velež je u augustu prošle godine upisao zasluženu domaću pobjedu rezultatom 3:1, za koju se Željezničar zasluženo revanširao u oktobru na Grbavici rezultatom 2:0.

---

---

Ekipa Veleža u dosadašnjem toku proljetnog dijela sezone izgleda vrlo dobro o čemu svjedoče utisci navijača Veleža, utisci cijele javnosti i, što je najvažnije, rezultati. U devet odigranih utakmica ekipa Veleža je ubilježila sedam pobjeda, jedan nezasluženi remi sa ekipom Slobode i jedan zasluženi poraz od ekipe Zrinjskog. Ekipa Veleža je proteklog vikenda, u nedjelju, ostvarila sigurnu pobjedu bez većih problema nad ekipom Sloge u Doboju rezultatom 2:0. Tom pobjedom se približila ekipi našeg Željezničara na tabeli i sada zaostaje “samo” dva boda. Kao najveći razlog dobre forme ekipe Veleža ističe se šef stručnog štaba Nedim Jusufbegović koji je na tu poziciju došao na zimskoj pauzi. Uz to, ekipa Veleža je pretrpila određene promjene u igračkom kadru, a koje su se do sada pokazale kao ispravni potezi. Ne treba zaboraviti ni da se ekipa Veleža vratila na svoj stadion na kojem je izvršena rekonstrukcija terena, te da sada nastupa u još boljim uslovima nego u jesenjem dijelu sezone kada je svoje domaće utakmice igrala u Gabeli.

U dosadašnjem toku Kupa Bosne i Hercegovine ekipa Veleža je redom eliminisala ekipe TOŠK-a rezultatom 2:0, Posušja rezultatom 2:0 i Sloge ukupnim rezultatom 7:0. Važno je istaći i da ekipa Veleža ove sezone brani titulu osvajača Kupa Bosne i Hercegovine osvojenu prošle godine. Prvi trofej za Velež u nezavisnoj Bosni i Hercegovini ne samo da je izazvao ogromnu radost i veselje, već je postao najveći motiv za ponavljanje istog uspjeha i ove sezone.

Sve navedeno znači da ekipu našeg Željezničara u Mostaru očekuju i odlični uslovi za igru, i težak protivnik koji je “u naletu”, i uzavrela atmosfera na tribinama. Ovoga puta, nažalost, ekipa neće imati podršku navijača. Manijaci su teškog srca donijeli ovu odluku, ali uslovi za gostujuće navijače na “Areni Rođeni” su daleko od minimuma, propisanih pravila, te ljudskog i navijačkog dostojanstva. Ne pristati na ovakve uslove znači poslatu jasnu poruku svim odgovornima u bh. fudbalu da navijači, posebno gostujući, su ljudi od krvi i mesa koji vole svoj klub i niti išta više, niti išta manje od toga. I da je došao posljednji trenutak da ih se tako počne i tretirati. Ovo je možda mali korak i mala poruka u velikoj borbi za prava onih zbog kojih se igra fudbal, ali borba mora početi i mora biti bez kompromisa i žaljenja zbog žrtve.

Navijači će biti svim srcem i mislima uz ekipu. Navijači će i uoči utakmice jasno i glasno podržati ekipu i poručiti joj šta se od nje očekuje. Uostalom, navijači Željezničara su uvijek imali posebnu povezanost sa klubom i njihovo prisustvo se itekako osjeti svugdje, čak iako oni nisu tu. Nema sumnje da će svoj izostanak u srijedu nadoknaditi u narednim utakmicama. A ekipa Željezničara neka se prestane igrati sa nama, neka počne da igra fudbal, neka ostavi sve probleme po strani, neka nam dadne ono što jedino tražimo od nje i neka bude svjesna u kakvoj se borbi nalazimo, čiji natpis i čiji grb nose na grudima!

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.