Malo parafraziran, ali stih je to iz pjesme „Grbavica“ koju su komponovali Dragan Jokić i Mustafa Čizmić, a u vječnost je svojim glasom poslao Mladen Vojičić Tifa. Priča o „Grbavici“ je priča o Grbavici i njenoj teškoj sudbini koja je snašla sa početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva. Priča je to o tugi, boli, uspomenama iz djetinjstva, žrtvi, borbi i nadi. Priča je to o borbi između dobra i zla, otporu, odbrani i opstanku. Priča je to o našem stadionu i našem klubu.
Malo je takvih pjesama u svijetu, koje imaju takvu pozadinu i koje pričaju takvu priču, zbog kojih skoro 30 godina poslije ljudi plaču kao kada su je čuli prvi put. Malo je takvih pjesama koje su našle posebno mjesto u historiji jednog grada i jedne države. Malo je takvih pjesama prožetih raznim emocijama te patriotizmom i ljudskošću, kao najuzvišenijim idealima koji su održali Grbavicu u životu i vratili je tamo gdje pripada. Malo je takvih pjesama u kojima se toliki broj ljudi pronalazi, koje kod tolikog broja ljudi bude iste osjećaje, vraćaju iste uspomene i koje toliki broj ljudi drže zajedno. Malo je takvih pjesama koje su navijači jednog, u svjetskim okvirima malog fudbalskog kluba, prigrlili kao svoju himnu i zakletvu. A kako i ne bi kada su navijači Željezničara, sam Željezničar i stadion Grbavica u neraskidivoj vezi. Vezi koju je nemoguće riječima opisati ili je ispričati nekome „sa strane“, ko nikada nije kročio na Grbavicu sa plavo-bijelim šalom oko vrata i uživao u svemu onome što Željezničar jeste.
Foto: www.fkzeljeznicar.ba
Danas, 19. marta 2022. godine, navršava se 26 godina od reintegracije Grbavice, od njenog povrataka u okrilje Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Danas se navršava 26 godina od okončanja okupacije Grbavice od strane dušmana, od okončanja zločinačkog poduhvata i od okončanja snova i iluzija o nestanku jednog naroda, podijeljenom Sarajevu i pokorenoj Bosni i Hercegovini. Danas se navršava 26 godina od povratka na svoje, na naše. Danas se navršava 26 godina od početka uzdizanja iz pepela, zgarišta i ruševina. Danas se navršava 26 godina od početka jedne nove epohe u životu Grbavice, Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Danas se navršava 26 godina od povratka našeg Željezničara na našu Grbavicu.
Foto: www.tacno.net
Bio je to težak povratak. U devastirano naselje, uništene zgrade, stotine i stotine opljačkanih, devastiranih i zapaljenih stanova, uništenim objektima koji su bili od bilo kakvog značaja za normalan život, u naselje bez vode i struje, sa miniranim parkovima i drvoredima. I na devastiran stadion. Stara, drvena zapadna tribina u potpunosti je izgorjela, klupske prostorije sa dresovima, loptama, mnogobrojnim trofejima i dokumentima u potpunosti izgorjele, miniran stadion unutra i okolo, zarastao u korov i šiblje, sa kraterima od bombi i granata svuda po njemu, iskopanim tranšejama i rovovima na njemu. Valjalo je kretati, ne iz nule, već iz debelog minusa. Imaš sve, sve je tvoje, a nemaš ništa. I svi su krenuli naprijed skupa. Stanovnici Grbavice i svi oni kojima je Željezničar ostao u srcu nakon svega. Grbavica se malo po malo obnavljala, dovodila se u mjesto za iole normalan i pristojan život. Imala je tu Grbavica pomoć od svih, od cijeloga svijeta i njemu neopisivo hvala na tome. A naš stadion? Imao je samo i jedino nas, kao i kada je stvaran, kao što ima i danas i kao što će uvijek i imati. Ko je prvi došao na stadion? Navijači Željezničara. Ko ga je počeo čistiti i dovoditi u minimalno operativno stanje? Navijači Željezničara, djeca koja su trenirala u Željezničaru, a koja su kasnije stasala u velika fudbalska imena i nekoliko vječitih vojnika kluba. Ko je ganjao i iskamčio bilo kakvu pomoć u obnovi Grbavice? Navijači Željezničara. Ko je kroz razne akcije vraćao Grbavici europski sjaj? Navijači Žejezničara. Ko čuva Grbavicu od zapuštenosti i dušmana kojima se umjesto kultnog sportskog zdanja u Zvorničkoj ulici priviđaju kojekakve zgradurine? Navijači Željezničara. Ko će Grbavicu braniti od dušmana, ko će je i dalje njegovati i voljeti kao što djeca njeguju i vole svoje roditelje kada ostare i ko će na Grbavici opet dočekati velike pobjede i slavlja, trofeje i velike europske utakmice? Navijači Željezničara. I niko drugi!
Važan je ovo datum za nas, naš klub i naš stadion. Ogroman i od neopisivog značaja. Ko ga se sjeća i ko ga je proživio prije 26 godina, njemu ne treba objašnjavati ili ga podsjećati. Ovaj datum će u njemu vječno živjeti i buditi iste emocije. Ko je svjestan njegove važnosti i veličine, a nije ga zapamtio ili lično preživio, nije ništa manje vrijedan. Naprotiv, svaka od takvih osoba je bogatstvo za sebe, garancija da se nikada neće zaboraviti niti oprostiti, da sjećanje neće blijediti i da će biti veliki motiv za nove borbe i za nove pobjede. Ovaj datum je postao predmetom kolektivnog sjećanja porodice Željezničar. Prilika da se prisjetimo važnog događaja u historiji našeg kluba i našeg stadiona, da izrazimo poštovanje prema onima koji su za veličinu toga dana dali svoje živote i da u njemu pronađemo što više volje i želje da se borimo za što bolji Željezničar i što bolju Grbavicu.
Foto: www.themaniacs.org
Sutra, 20. marta 2022. godine, naš Željezničar, na toj istoj, našoj Grbavici, igra novu utakmicu. Ko zna koja je to da je Grbavica ugošćava. Ugostila ih je do sada hiljade i hiljade i dokle god je ovoga svijeta i na njemu živih ljudi koji nju i Željezničar nose u srcu i zovu svojima – ugošćavat će ih. Igra se u 19:00 protiv Veleža iz Mostara. Starih rivala, kluba sa kojim imamo toliko sličnosti i od kojeg se toliko razlikujemo. Bit će to treći ovosezonski okršaj sa Rođenima. Prvi je odigran na našoj Grbavici, na naš najveći jubilej do sada – 100. rođendan. Završeno je bez golova i pobjednika, ali rezultat je svakako bio u drugom planu. Suvišno je i objašnjavati zbog čega. Drugi je odigran prije tek tri sedmice u Mostaru, bila je to prva utakmica ovoga proljeća za naš klub. Velež je pobjedio sa 2:0, ali je Željezničar pokazao daleko više, bolju igru, više želje i više borbe. Jer je Željezničar baš skoro igrao protiv Veleža, nema potrebe gostujuću ekipu podrobnije analizirati i predstavljati. Ali zbog toga i što nije važno ko će se sutra naći nasuprot Željezničaru. Mi smo tu zbog Željezničara, a ne zbog protivnika. Nije važno koji će igrači započeti, ko nema pravo nastupa i kako će ekipa Željezničara ući u utakmicu. Zna se šta se očekuje i želi, ma ko god obukao plavo-bijeli dres. Nije važno ni kako je završila prethodna utakmica i one prije nje. To je prošlost, a naši pogledi moraju biti usmjereni isključivo ka naprijed. Nije važno ni koliko je teška situacija u kojoj se Željezničar nalazi. Jer ćemo skupa sa njim i ovo prebroditi i izaći jači i, nadam se, pametniji. Nije važno ni ko sudi, ni ko će prenositi utakmicu na TV-u, ni kakvo će biti vrijeme, ama baš ništa…
Foto: www.sportske.ba
Važno je jedino doći na našu Grbavicu, visoko podignuti hiljade i hiljade šalova u zrak i iz sveg’ srca zapjevati najljepšu baladu na svijetu. Uveličati današnji datum i sve ono što on jeste. Iz sveg’ srca i što glasnije reći, svima onima kojima to i dalje nije jasno:
NIKOM TE NE DAMO!
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.
Almedin Halilović