---

Uz veliku podršku i na krilima navijača, naš Željezničar je u prvom krugu kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu eliminisao bjeloruski Dinamo iz Minska i ostvario plasman u drugi krug kvalifikacija. Što se tiče ekipe na terenu, napravljen je veliki podvig. Što se tiče navijača na tribinama, napravljen je veliki spektakl. A priliku da učinimo isto, pa i bolje, imamo već sutra. U prvoj utakmici drugog kruga kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu, Željezničar će na našoj Grbavici, od 21:00, ugostiti azerbejdžanski Neftçi iz Bakua!

Prvi krug kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu, odnosno dvomeč protiv Dinama iz Minska, pokazao je mnogo toga. Ili, da manje dramatizujem, nekoliko stvari, ali vrlo važnih. Raščlaniti ih i pojedinačno elaborirati svaku od njih bi bio veliki posao, preveliki za ovu najavu naredne utakmice i nešto što i nije toliko vezano isključivo za nju. Zato ću odmah i “samo” izdvojiti onu najvažniju, a koja, na neki način, sumira sve ostale – pokazalo se koliko su Željezničaru kao klubu, navijačima i ekipi nedostajale međunarodne utakmice. One utakmice koje su daleko drugačije od onih koje Željezničar igra u okviru bosanskohercegovačkih fudbalskih takmičenja. Time ne mislim uzdizati UEFA-ina takmičenja ili ponižavati ona u organizaciji Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, naprotiv. Ono što želim reći je jasna razlika između te dvije vrste utakmica u shvatanju, pristupu, podršci, borbi i utiscima. Naš Željezničar dugo nije igrao međunarodne utakmice (ne računajući slučaj “Maccabi Haifa”) i postojala je bojazan, pa je postalo i vidljivo, da je Željezničar upao u kolotečinu utakmica u domaćim fudbalskim takmičenjima. Ponovo, ni ta kolotečina nije nešto pežorativno ili loše. Ali je Željezničaru bila potrebna jedna ili dvije međunarodne utakmice kako bi se vidjela približna slika gdje i kako stojimo u odnosu na europske fudbalske klubove i europski fudbal u cjelini. Naravno, daleko je to i od iole precizne slike, ali je izazov međunarodnih utakmica dobro došao cijelom Željezničaru. I taj izazov se, na našu sreću, nastavlja. Što duže bude trajao, tako će i Željezničar imati više prilike za napredak u svakom segmentu, više iskustva u međunarodnim fudbalskim utakmicama, a pomenuta slika će biti više jasnija i preciznija.

---

---

“Ovoga puta je važnije nadmudriti nego nadjačati”

Upravo ovom rečenicom, odnosno citatom iz kultnog filma “Valter brani Sarajevo”, može se najbolje opisati druga utakmica prvog kruga kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu protiv bjeloruskog Dinama iz Minska. Naš Željezničar je, u teškoj i dobroj utakmici, slavio veliku pobjedu rezultatom 2:1 i time je osigurao plasman u drugi krug kvalifikacija.

Kada kažem “teškoj utakmici”, to znači da se i prije nje znalo da će biti fizički i psihički vrlo zahtjevna. Jednostavno, prva utakmica, ma koliko olakšanje bila u smislu aktivnog rezultata i spektakularne atmosfere, toliko je i bila teret jer je aktivan rezultat trebalo opravdati i dovršiti u svoju korist, a u atmosferi koju su napravili navijači je trebalo pronaći isključivo motiv i snagu, a ne pritisak i stegu. Dodajmo na to i poznatu fudbalsku frazu: “i protivnik se nešto pita”. Odnosno i Dinamo je imao svoje planove, svoje kvalitete i svoje prednosti. Sama utakmica je zahtijevala maksimalan fizički i psihički napor, posebno u onim dijelovima utakmice i segmentima igre u kojima je Željezničara bio u podređenom položaju, a njih je itekako bilo. Dodajmo na to i da se utakmica igrala u dalekom Bakuu, u posebnim klimatskim uslovima i bez prisustva publike, što nikome ko je učestvovao u utakmici nije bilo od pomoći.

Ali kada kažem “dobroj utakmici”, mislim na način na koji se Željezničar izborio sa svim onim “teškim” i došao do velike i važne pobjede. Prije svega, Željezničar je pokazao veliku mentalnu snagu, odlučnost, istrajnost i karakter, i sve to je bilo na vrlo visokom nivou, skoro najvišem u posljednje vrijeme. Ali ni to nije došlo samo od sebe. Rezultat je to, prije svega, velike podrške navijača koju su pružili u prvoj utakmici, ali i na samom polasku za Baku sa sarajevskog aerodroma. Rezultat je to i indvidualne, pojedinačne svijesti, odlučnosti i fokusiranosti svakog člana ekipe. A i rezultat je rada Nermina Bašića, šefa stručnog štaba ekipe Željezničara. Bez želje da Nermina Bašića uzdižem u zvijezde, što je u ovome trenutku daleko od mogućeg i što on sam ne bi volio (ako je suditi po njegovim izjavama), ali njegova uloga u utakmici i pobjedi nad Dinamom je ogromna. Oni detalji u samoj igri ekipe zaslužuje detaljnije i stručnije analize, ali njegovo shvatanje, pristup, način razmišljanja, odluke (posebno u momentima kada je bilo potrebno djelovati vrlo brzo i vrlo pametno) i reakcije nakon utakmice najbolje govore koliko je bilo važnije nadmudriti Dinamo, nego nadjačati. U tom nadmudrivanju, zasluge svih su ogromne i to “nadmudrivanje” je dalo željeni rezultat – pobjedu!

---

---

Po svome!

Naredni protivnik našeg Željezničara, u drugom krugu kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu je azerbejdžanski Neftçi iz Bakua.

Neftçi nije nepoznato fudbalsko ime i svaki prosječni ljubitelj fudbala je sigurno čuo za ovaj klub. Jedan je od najvećih, najkvalitetnijih i najuspješnijih azerbejdžanskih fudbalskih klubova. Osnovan je 1937. godine pod imenom Neftyanik i pod tim imenom je nastupao do 1968. godine kada je preuzeo sadašnje ime. U periodu kada je Azerbejdžan bio dio Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Neftçi je u najvišem rangu nastupao 27 sezona, a najveći uspjeh je ostvario 1966. godine kada je završio kao trećeplasirani. Od sticanja nezavisnosti Azerbejdžana, Neftçi je osvojio devet titula prvaka, šest puta je bio osvajač Kupa i dva puta pobjednik Superkupa. Od međunarodnih uspjeha, izdvaja se učešće u grupnoj fazi Europa lige, u sezoni 2012/2013. Od svoga osnivanja, Neftçi je imao “naftašku” pozadinu, odnosno povezanost sa radnicima u naftnoj industriji. Neftçi je danas u vlasništvu državne naftne kompanije SOCAR, koja je i glavni sponzor, te sama po sebi znači veliku finansijsku moć ovog kluba. Svoje domaće utakmice Neftçi igra na stadionu Bakcell Arena, kapaciteta 11.000 mjesta.

Prethodnu sezonu Neftçi je završio kao trećeplasirana ekipa u najvišem rangu azerbejdžanskog fudbala, iza prvaka Qarabaga i drugoplasiranog Sabah Bakua. S obzirom da prvenstvo u Azerbejdžanu počinje tek 4. augusta, Neftçi do sada nije igrao zvanične utakmice, već je odigrao nekoliko prijateljskih na kojima je ubilježio, uglavnom, poraze. Razlog tome su velike turbulencije u ekipi i samome klubu. Prije svega, došlo je do promjene na poziciji šefa stručnog štaba, na kojoj se sada nalazi nekadašnji slavni rumunski fudbaler Adrian Mutu. Međutim, u igračkom kadru su bile velike turbulencije, koje su trajale i do samog polaska ekipe Neftçija za Sarajevo. Poimenično izdvajati bilo koga nema svrhu jer je malo ko, ili niko od nas, detaljno upoznat sa igračima Neftçija. Ali, prema pisanju azerbejdžanskih medija, one su uglavnom uzrokovane promjenama u stručnom štabu i promjenama na rukovodećim funkcijama u klubu. Tako su se neki igrači “naprasno” oprostili od Neftçija, neki se nalaze pod suspenzijom, a u proteklom periodu doveden je veliki broj novih igrača. Ipak, u ekipi Neftçija se nalazi nekoliko iskusnih igrača, nekoliko reprezentativaca (uglavnom Azerbejdžana) i nekoliko stranaca na koje je potrebno obratiti pažnju. Ali sve skupa ukazuje na to da ekipa ova ekipa nije mnogo uigrana i da njeni rezultati zavise od atmosfere u ekipi i klubu, a koja nije na visokom nivou.

---

---

Sve ovo jeste važno za Željezničar, posebno za ekipu, odnosno stručni štab. Svaki detalj će dobro doći u pripremi za utakmicu i svaka informacija od onih koji su bolje upoznati sa Neftçijem će biti od velike važnosti. Ali ništa od navedenog ne može i ne smije da utiče na ono sa čime se eliminisao Dinamo iz Minska i sa čime se izborio plasman u drugi krug kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu. Drugim riječima, Željezničar, uz obavezno poštovanje i analizu protivnika, mora da nastavi po svome jer je to osnov, temelj i glavni stub svake buduće pobjede!

Lekcija

Čak ako i izuzmemo prvi krug kvalifikacija za UEFA Europsku Konferencijsku ligu, odnosno dvomeč protiv bjeloruskog Dinama iz Minska, u posljednje vrijeme svjedočimo nečemu što nam je podjednako na ponos i na obavezu. A to je čvrsto i zdravo povezivanje navijača sa klubom, iz čega može da se izrodi samo nešto dobro.

Redovi ljudi za kupovinu ulaznice za utakmicu našeg Željezničara na našoj Grbavici od više stotina metara, posjećenost na domaćim utakmicama godinama unazad koja je daleko najbolja u državi, porast broja članova kojih sada ima preko 7.000, sve češće pohvale u medijima, i to ne samo od samih medija, već i od igrača, trenera i navijača ostalih klubova i, generalno, status i ugled kojeg Željezničar uživa u društvu u ovome trenutku, a koji je bio ozbiljno narušen u bliskoj prošlosti… Sve nabrojano je, zaista, neopisivo lijepo!

Ali sve nabrojano nije slučajnost, nije došlo “tek tako” i nije samo stvar trenutka i uspjeha u trenutku. Sve nabrojano je plod ljubavi prema Željezničaru, i to prvenstveno onih koji su tu ljubav najviše pokazali onda kada je bilo najteže, te time postavili najbolji primjer ostalima i najčvršći temelj za ono što imamo sada. Upravo “oni” su najzaslužniji za sve nabrojano i samo “oni” znaju šta je sve bilo potrebno da bi se došlo do ovog iznad nabrojanog. Zbog toga će “oni” uvijek ostati upamćeni kao oni koji su spasili Željezničar od sigurne smrti i koji su započeli ovu priču koja traje i koja će, nadam se, trajati beskonačno. “Oni” najbolje znaju ko su, iako “oni” nikada neće htjeti da se imenuju, ističu i kite lovorikama, što sada rade mnogi drugi, ali njima na obraz, ako ga uopće imaju… I “oni” moraju da ostanu kao primjer i vodilja onima koji tek dolaze! Ovo nije nikakvo isticanje pojedinaca ili iskorištavanje najave za veliku utakmicu pred nama kako bi se isticali pojedinci. Ovo je samo mali podsjetnik i dio velike i važne lekcije.

A ta lekcija je izrazito jednostavna – nastavimo! Još bolje, još više, još jače. Još odanije, još predanije i još istrajnije. Bez obzira na rezultate na terenu. Bez obzira ko igrao ili ko trenirao ekipu. Bez obzira protiv koga, gdje i kada igrali. Bez obzira na sve ostale nedaće i neprilike. Bez obzira na sve.

Utakmica pred nama je neopisivo velika za naš Željezničar i za sve nas. O tome je suvišno trošiti riječi. Velikih očekivanja od ekipe nema, iako je sigurno da ekipa neće u utakmicu ući sa bijelom zastavom i da će znati šta joj je činiti. Spektakularna atmosfera se podrazumijeva i zagarantovana je. Još jednom će Grbavica biti obojena u plavo. Majice, dresovi, šalovi, košulje, jakne, skafanderi… sve mora biti u plavom! Pred nama je još jedan praznik na našoj, europskoj Grbavici i na nama je jedino da taj praznik provedemo na najbolji mogući način. Kratko i jasno!

Ali neka nam taj praznik bude najveći povod i najbolji poziv da nam svaka naredna utakmica i svaki naredni dan uz Željezničar bude identičan, pa čak i veći praznik. Naučimo lekciju koja glasi, a koja je jednom prilikom istaknuta i na južnoj tribini Grbavice – „svaki Željovac mora da shvati da se Željo i nakon derbija prati“. Istina, nije sada riječ o nekom derbiju, već o međunarodnoj, europskoj utakmici. Ali poenta ostaje apsolutno ista. A naučena lekcija znači najdublju želju desetina hiljada plavih srca – ZDRAV, JAK I USPJEŠAN ŽELJEZNIČAR!

---

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.