Jučer, 14. maja 2022. godine, fizički smo se oprostili od Ivice Osima, od njegovog 81 godinu starog tijela koje je mnogo toga pretrpilo u tih osam i više decenija, a dalje nije moglo živjeti. Položeno je na vječni počinak i smiraj u njegovom Sarajevu, na gradskom groblju Bare, u Aleji velikana. Ispratilo ga je hiljade ljudi, svih dobi, svih nacionalnosti, svih religijskih uvjerenja, svih rasa, svih zanimanja i iz svih krajeva svijeta. Teško je naći primjer jednog ovakvog ispraćaja u nezavisnoj Bosni i Hercegovini, ispraćaja koji je okupio najuglednije i najodgovornije među nama, iz svih sfera života. I sve to skupa nije čak ni mali dio veličine Ivice Osima…
Duhovno se od Ivice Osima nismo i nećemo nikada oprostiti. Živjeti kako je Ivica Osim živio. Raditi kako je Ivica Osim radio. Osjećati kako je Ivica Osim osjećao. Nikada ne zaboraviti i sa koljena na koljeno prenositi priče i anegdote o njemu. Pomagati onima kojima je i on pomagao. Poštovati i voljeti one koje je on poštovao i volio. Distancirati se od onih od kojih se on distancirao. Igrati, gledati i živjeti fudbal onako kako ga je on živio. Biti čovjek, ako je to uopće moguće, onoliko koliko je on bio. Voljeti, čuvati i boriti se za Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu i cijeli svijet onako kako je on volio, čuvao i borio se. Živjeti Željezničar onako kako je on živio. Nastaviti tamo gdje je on stao, još više, još bolje i još jače.
I tako, Ivica Osim neće umrijeti, niti će ikada otići sa ovoga svijeta, bez obzira što je jučer njegovo tijelo trajno položeno u bosansku zemlju. Tako će Ivica Osim nastaviti da živi dokle god i posljednji od nas diše.
Željezničaru je bio najveći, Željezničar mu je bio najdraži i zato će mu Željezničar reći posljednje „zbogom“ u ponedjeljak, 16. maja 2022. godine, na stadionu Grbavica, u 19:21. Posljednje „zbogom“, ali i najveće „hvala“ kojeg smo dužni govoriti dokle god postojimo.
Ako je u prethodnim najavama korišteno kao klišej za privlačenje što više ljudi na stadion, u ovoj to iznosim i kao vapaj, i kao molbu, i kao želju, i kao imperativ, iz najveće dubine vlastitog srca: ništa nije i neće biti važno osim da se pojavimo sutra na stadionu Grbavica, u 19:21. Baš ništa, baš niko. Važni će biti jedino Željezničar i Ivica Osim.
Zajedno, svi kao jedan, u što većem broju, strpljivo, dostojanstveno, najbolje i najjače što možemo!
Jer moramo!
Almedin Halilović