Proljetni dio sezone za naš Željezničar je započeo prethodnog vikenda. Za razliku od prethodnih nekoliko godina, kada se utakmicama prvenstva započinjao proljetni dio sezone, ovoga puta su prve na rasporedu bile utakmice osmine finala Kupa Bosne i Hercegovine. Voljom žrijeba održanog krajem novembra prošle godine, Željezničaru je za protivnika u ovoj rundi određen Leotar iz Trebinja. S obzirom da je iza nas duga zimska pauza, da se u ovoj rundi igra samo jedna utakmica, i to na našoj Grbavici, te da je ulog za pobjedu u toj utakmici veliki, očekivano je vladala velika zainteresovanost, pa čak i euforija među navijačima Željezničara.

Ponos navijača i važna pobjeda

Oni su, po ko zna koji put u posljednje vrijeme, u velikom broju došli na Grbavicu i napravili odličnu atmosferu. Skoro 7.000 navijača Plavih je prisustvovalo, za naš klub i navijače, historijskom trenutku. Nakon što su tokom pauze, po ko zna koji put, oduševili sportsku javnost otkupljivanjem generalnog sponzorstva kluba, igrači su na teren istrčali u dresovima na kojima se na mjestu predviđenom za generalnog sponzora našlo ime navijačke grupe “The Maniacs”. Manijaci su bili pokretači mnogih akcija za pomoć kluba u ovom teškom periodu, pa tako i ove akcije, i zasluženo su našli mjesto na plavo-bijelim dresovima. A samo taj natpis je bio dovoljan razlog da skoro 7.000 navijača na Grbavici i hiljade njih koji nisu bili u mogućnosti doći na Grbavicu, osjete neizmjerljiv ponos, ali i da se podsjete na svoju obavezu kao navijača i šta su, ustvari, navijači ovome klubu.


Jasna poruka ponosnih navijača Željezničara (Foto: www.themaniacs.org)


Atmosfera na tribinama jeste bila odlična i na granici euforije. Što zbog iznad opisanog historijskog trenutka, ali i zbog toga što se očekivalo da naš Željezničar neće imati većih problema protiv Leotara, te da će se mirno i sigurno plasirati u narednu rundu. Uticao je na to i prelazni rok. O njemu se, svakako, neće donositi ozbiljan sud prije kraja sezone, ali je povratak Sulejmana Krpića i Armina Hodžića prije svega probudio uspomene i sigurno za malo podigao očekivanja navijača. Međutim, utakmica protiv Leotara je bila sve osim jednostavna i lagana.

Pobjeda rezultatom 2:1 je itekako zaslužena. Ekipa Željezničara je u mnogo segmenata igre, što statističkih, što “neprimjetnih”, bila bolja od Leotara. Počevši od posjeda lopte, kreiranih prilika, upućenih šuteva, posebno u okvir gola, pa do neutralisanja ekipe Leotara da iz brže tranzicije ili kontranapada ugroze gol. Pa ipak, do pobjede se teško došlo. Ekipa Željezničara je bolje otvorila utakmicu i imala je kontrolu nad igrom. Ali je Leotar u 30. minuti prvi došao do vodstva. Nakon zbunjenosti i smušenosti na relaciji odbrana – defanzivni dio veznog reda, Aćimović je došao u posjed lopte i sa 25 metara, više sretno nego spretno, postigao gol. Kumovalo je golu i loše pozicioniranje golmana, ali je rezultatski zaostatak napravio veći problem – u ekipu i navijače je unio nervozu koja se povećavala iz minute u minutu. Ekipa Željezničara nije odstupila od svoje igre, u kojoj je tokom cijele utakmice falilo malo više kreativnosti (što je, možda, i glavni razlog zbog čega se do pobjede došlo teško) i nagrada je stigla u 40. minuti. Krpić je šutirao, a jedan od igrača Leotara je doslovno napravio “paradu” i rukama zaustavio pogodak, za što je “nagrađen” direktnim crvenim kartonom, a Željezničar penalom. Siguran izvođač penala je bio Semir Štilić i sa rezultatom 1:1 se otišlo na poluvrijeme.


Slavlje ekipe Željezničara nakon gola Semira Štilića (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Drugo poluvrijeme je donijelo gotovo apsolutnu defanzivu ekipe Leotara, a stvari po njih su se dodatno zakomplikovale u 60. minuti kada, zbog odugovlačenja prilikom izmjene, još jedan igrač Leotara dobija drugi žuti, odnosno crveni karton. S obzirom da je i najvećem laiku bilo jasno da će se Leotar grčevito braniti i pokušati izvući neriješen rezultat, odnosno izvođenje jedanaesteraca, iznenađujuća je bila bezidejnost u ekipi Željezničara. Ko je kriv za to sada nije ni važno, ali u tih posljednjih 30 minuta je viđeno manje konkretnih prilika nego u prvom poluvremenu. Pa ipak, nagrada za istrajnost i za podršku navijača je došla prelijepim pogotkom Andrije Drlje u 87. minuti za konačnih 2:1 i plasman u četvrtinu finala Kupa Bosne i Hercegovine.


Slavlje debitanta i strijelca pobjedničkog pogotka Andrije Drlje i šefa stručnog štaba Edisa Mulalića (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Žrijeb koji je održan u utorak je za protivnika Željezničaru u četvrtini finala Kupa Bosne i Hercegovine donio ekipu Zvijezde iz Gradačca, nekadašnjeg premijerligaša i trenutno drugoplasiranu ekipu u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine. U četvrtini finala se igraju dvije utakmice, a prva je na rasporedu u utorak, 28. februara, u 18:00 na našoj Grbavici. Revanš u Gradačcu je zakazan za 15. mart.

Neraskidiva veza i utakmica za historiju

Nakon što je proljetni dio sezone otvorio utakmicom u Kupu Bosne i Hercegovine, naš Željezničar sada očekuje i nastavak takmičenja u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala. Do kraja drugog dijela sezone ostale su još tri utakmice, odnosno četiri za naš Željezničar, jer će se 8. marta odigrati i odgođena utakmica protiv Sarajeva. Prvu utakmicu u prvenstvu ove godine Željezničar će odigrati u subotu, odnosno sutra, u 13:00, u Konjicu protiv Igmana.

Iz mnogo razloga će ovaj susret biti velik i značajan. Prije svega, ovo je prva utakmica koju će Igman odigrati u najvišem rangu na svome stadionu i u svome gradu. Igmanu je ovo prva sezona u društvu najboljih, a svoje domaće utakmice do sada je igrao u Kaknju, jer Gradski stadion u Konjicu nije ispunjavao određene uslove. Ipak, u Igmanu i Konjicu nisu sjedili skrštenih ruku i u prethodnom periodu su se potrudili da poboljšaju uslove na stadionu kako bi ispunjavao kriterije za odigravanje premijerligaških utakmica. S obzirom na elan i entuzijazam kakav inače vlada u Igmanu i cijelome Konjicu, nije ni bilo sumnje da će u tome uspjeti. Tako će našem Željezničaru pripasti velika čast da bude prvi protivnik kojeg će Igman ugostiti na svome stadionu i u svome gradu.


Uljepšani Gradski stadion u Konjicu je spreman da ugosti prvi premijerligaški meč u svojoj historiji (Foto: Facebook/FK Igman Konjic)


Zatim je tu i velika povezanost između Željezničara i Igmana kao klubova, te između Željezničara i Konjica kao grada. Iako su Željezničar i Igman do sada odigrali samo jedan zvanični susret (početkom septembra prošle godine na Grbavici, Željezničar je slavio pobjedu rezultatom 1:0), iza njih je nekoliko prijateljskih utakmica odigranih kako u Konjicu, tako i u Sarajevu. Također, za Igman trenutno nastupa nekoliko bivših igrača Željezničara i upravo su oni bili svojevrsni nosioci najvećeg uspjeha Igmana u njegovoj historiji – ulaska u najviši rang bh. fudbala. I u rukovodstvu Igmana se nalaze dugogodišnji sponzori i prijatelji Željezničara, a ne treba zaboraviti ni koliko je Igman kao klub učinio da bi svaki boravak Željezničara u Konjicu bio što ugodniji i korisniji.


Detalj sa prvog ovosezonskog, i ujedno do sada jedinog zvaničnog okršaja između Željezničara i Igmana (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Tu već dolazimo do povezanosti između Željezničara i Konjica kao grada. Već nekoliko godina unazad Konjic je baza Željezničara u kojoj obavlja pripreme i u ljetnom i u zimskom periodu. Uticali su na to i uslovi koji su u Konjicu na visokom nivou, geografski položaj Konjica i gostoljubljivost svih Konjičana, povezanost između Željezničara i Igmana, kao i već pomenuti sponzori i prijatelji Željezničara.


Konjic je već nekoliko godina ugodna baza Željezničara za pripreme (Foto: Facebook/FK Željezničar)


Ali je prije svega riječ o velikom broju navijača i simpatizera koje Željezničar ima u Konjicu i to već decenijama. Ogleda se to i u nekoliko stotina članova kluba iz Konjica, i u broju navijača koji iz Konjica dolaze na svaku utakmicu Željezničara, bez obzira na mjesto, vrijeme i protivnika. Na kraju, ne treba zaboraviti veliku proslavu 100. rođendana Željezničara koja je upriličena u Konjicu, a koja je bila itekako spektakularna.


Spektakularna proslava 100. rođendana našeg Željezničara u Konjicu (Foto: Facebook/FK Željezničar)


Zbog svega nabrojanog, sutrašnja utakmica na Gradskom stadionu u Konjicu će nositi posebnu težinu i probuditi posebne emocije, a bez obzira na dešavanja na terenu i konačni rezultat, sigurno će ostati zabilježena u historiji i u sjećanjima svih nas.

Težak ispit

Ali to ne znači da će ekipi Željezničara biti jednostavno i lahko ostvariti pobjedu. Iako je poprilično izlizana fraza, posebno u našem fudbalu, istina je da nema lahkih protivnika i lahkih utakmica. Ako ni zbog čega drugog, toga treba biti svjestan zbog mnogo primjera iz bliske prošlosti. A kada je konkretno riječ o utakmici između Igmana i Željezničara, postoji nekoliko razloga zbog čega će sutrašnji duel biti podjednako važan i težak.

Prvi razlog je taj što je pauza od tri mjeseca tek završena i ekipe su daleko od takmičarske forme. Bez obzira što je ekipa našeg Željezničara već odigrala jedan susret, na njemu se moglo primjetiti da fizička sprema još nije na nivou na kojem odigravanje utakmica u najvišem rangu domaćeg fudbala ne bi bilo u potpunosti iscrpljujuće. Također, ekipa Željezničara je imala određenih problema kada se našla u situaciji da mora “ganjati” rezultat. Bez obzira što je utakmica protiv Leotara završena pobjedom, do te pobjede, još jednom ponavljamo, nije bilo lahko doći. Sa druge strane, Igmanu će ovo biti prva zvanična utakmica ove godine i bez obzira na obavljene pripreme, upitno je kolike su njene fizičke mogućnosti, te uigranost i organizacija igre.


Pobjeda nad Leotarom na Grbavici je zaslužena, ali teško izvojevana


Drugi razlog je loš položaj u kojem se Igman nalazi na premijerligaškoj tabeli. Igman se nalazi na posljednjoj, 12. poziciji, sa 17 osvojenih bodova, dva manje od Slobode na 11. mjestu i četiri manje od Leotara na desetom, Sloge na devetom i Tuzla Citya na osmom mjestu. Sudeći po ovome, borba za opstanak u najvišem rangu će biti mnogo uzbudljiva i neizvjesna do samog kraja sezone. Za pet nabrojanih ekipa svaki bod će biti od velikog značaja, što implicira da će za svaki bod dati svoj maksimum. To se posebno odnosi na Igman koji se nalazi u najlošijoj poziciji, a koji ima veliki motiv i koji je mnogo uložio, posebno preko zimske pauze u ekipu kako bi izborila opstanak.

To je ujedno i treći razlog. Očigledno je kraj jesenjeg dijela sezone, u kojem je Igman ispao iz Kupa Bosne i Hercegovine od Laktaša te je u pet utakmica ubilježio tri poraza i dva remija, upalio sve alarme. Najprije je za novog šefa stručnog štaba imenovan Husref Musemić, trener koji je svojevrsna ikona domaćeg fudbala, koji ima značajno iskustvo i koji je već osvojio nekoliko trofeja, a koji je i čest gost na našoj Grbavici, te je sasvim sigurno upoznat sa ekipom Željezničara, njenim mogućnostima i slabostima. Osim Musemića, u Igman su stigli i Mersudin Ahmetović, Mirko Oremuš i Dino Hamzić. Igman su napustili Dario Blagojević, Amar Sabljica i Mića Vukanović. Možda i najveće pojačanje za Igman su ostanci Mirsada Ramića, jednog od najboljih strijelaca u prvenstvu ove sezone i Elvira Durakovića, perspektivnog beka. Za obojicu je postojao interes od strane klubova iz Bosne i Hercegovine i nekoliko iz inostranstva, ali su obojica ostala u Konjicu. Može se reći da je Igman zadržao kostur ekipe i da je, kao i naš Željezničar, napravio minimalne promjene u igračkom kadru. Pod vodstvom Husrefa Musemića to može biti velika nadogradnja i prednost, a to su donekle pokazale i prijateljske utakmice koje je Igman odigrao u protekla tri mjeseca. Igman je savladao Posušje, Velež, Rudar iz Kaknja, Novi Sad i Radnika iz Hadžića. Neriješeno su odigrali protiv Širokog Brijega te su poraženi od Tomislava.


Trofejni trener Husref Musemić je, službeno i neslužbeno, čest gost na Grbavici (Foto: www.avaz.ba)


Na kraju, ekipa Igmana će biti izuzetno motivisana, čak i ako po strani ostavimo rezultatski značaj ove utakmice. Odigrati prvu utakmicu na svome stadionu i u svome gradu, u prvoj premijerligaškoj sezoni, i to protiv Željezničara, sigurno je veliki motiv za predstavljanje u što boljem svjetlu.

Sa obrazom i podrškom do kraja!

Na kraju i nije potrebna velika pamet i filozofija da bi se donio jasan zaključak – pred našim Željezničarom je veliki i težak ispit.

Na koji način i koliko će se ekipa Željezničara spremiti za taj ispit, to navijače ne treba da brine, niti zanima. Ono što navijači Željezničara moraju da urade kako bi ekipa ostvarila što bolji rezultat, jeste da se u što većem broju pojave u Konjicu, na Gradskom stadionu, i budu ogromna podrška od prvog do posljednjeg sudijskog zvižduka. Jasno je da će Gradski stadion u Konjicu biti ispunjen do posljednjeg mjesta. Jasno je i da će veliki dio publike podržavati Željezničar. Ali ta podrška mora da bude konkretna, kompaktna, glasna i jasna. I što je najvažnije od svega, obaveza svakog navijača Željezničara koji će sutra biti na Gradskom stadionu u Konjicu i u Konjicu uopće je da na najbolji način predstavi naš klub i sve ono što Željezničar jeste. Velika povezanost između Željezničara i Konjica nas obavezuje i na veliku pažnju i veliko poštovanje prema domaćinima, prema domaćem klubu, prema domaćim navijačima i domaćem gradu. A podrška ekipi ne smije da izostane niti jednog trenutka i mora da bude ogromna bez obzira na sve. Pa ako i ekipa ne bude dovoljno spremna za sutrašnji ispit, ta podrška će biti onaj faktor koji prelama i donosi uspjeh.

Samo na taj način ćemo ionako veliki i važan dan i veliku i važnu utakmicu učiniti još većom i važnijom. Samo na taj način ćemo pomoći Željezničaru. Samo na taj način ćemo se zahvaliti Igmanu i Konjicu. I samo na taj način ćemo pokazati zbog čega je Konjic mjesto gdje je Željo ime sveto!


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne održavaju nužno stavove Udruženja 1921.