Nakon očekivanog cirkusa oko cijele utakmice protiv Borca u Banja Luci kojem je svjedočila cijela država i koji je rezultirao porazom našeg Željezničara, pred nama je nova i izrazito važna utakmica, prva od posljednjih pet ove sezone – utakmica protiv ekipe Igmana iz Konjica, na našoj Grbavici.

Sve ono što se “crno slutilo” za utakmicu protiv Borca u Banja Luci, naslutilo se. Sve ono što nije trebalo i smjelo da se desi, desilo se. Tako da se drugačije nije ni moglo završiti. Ekipa našeg Željezničara je poražena rezultatom 2:0, u utakmici koja je bila od velikog rezultatskog i moralnog značaja. U najavi za utakmicu je istaknuto koliki je bio taj značaj. Ali u najavi za utakmicu je istaknuto i nekoliko činjenica, odnosno kako stvari stoje u stvarnosti i praksi, te da zbog potpuno nefudbalskih razloga ne treba očekivati mnogo i praviti veliki pritisak na ekipu. Otuda i iznenađenje zbog reakcija pojedinih navijača na poraz, odnosno iznenađenje njihovom razočaranošću i količni autodestrukcije koja ih je obuzela nakon poraza. U najavi za utakmicu je istaknuto šta se jedino očekuje od ekipe Željezničara i šta je obavezna uraditi. U najavi za utakmicu je istaknuto koliko će biti važna podrška navijača.

Ekipa našeg Željezničara nije u potpunosti uradila ono što se od nje očekivalo i što je bila obavezna uraditi, a to je maksimalna hrabrost, fokusiranost i istrajnost, te da nanese što više boli, štete i patnje ekipi Borca. I bilo je svega od nabrojanog, ali i falilo je svega od nabrojanog. Nedostatak potpune fokusiranosti i istrajnosti je glavni uzrok poraza, jer oba pogotka su primljena nakon jako loših i naivnih reakcija cijele ekipe. Ekipa Željenzičara jeste “pokazala zube” i nije bila u potpuno podređenom položaju. Ali više od toga joj, jednostavno, nije dozvoljeno, manjim dijelom od strane ekipe Borca, a najvećim dijelom od strane sudijskog trojca Njegomirović-Maksimović-Perić. Kriminalci koji se odazivaju na “fudbalske sudije” su uradili ono zbog čega su ih njihovi vlasnici i poslali: spriječili ekipu Željezničara da ugrozi ekipu Borca, i rezultatski, i svakako drugačije. I to su uradili jako “kulturno”, bez da donose odluke koje mogu promijeniti cijeli tok utakmice i direktno uticati na rezultat. To su uradili, prije svega, sviranjem nepostojećih prekršaja i prešućivanjem očiglednih prekršaja. A zatim i smiješnim sankcionisanjem žutim kartonima, usmenim opomenama, dosuđivanjem nepostojećih ofsajda, i sve to od samog početka utakmice. Time je ekipi Željezničara jasno dato na znanje šta je očekuje i kako se utakmica mora završiti. Ostaje žal što ekipa Željezničara, bez obzira na posljedice, nije priuštila što više boli i štete ekipi Borca i time svima dala na znanje šta misli o Borcu, sudijama i cijelom tom sistemu u kojem, prije svega, gubi bosanskohercegovački fudbal, te na koji način se može boriti protiv njega.

Ako je o dešavanjima na utakmici i rezultatu besmisleno govoriti zbog pristupa glavnog “sudije” i njegovih saučesnika u zlodjelima od samoga početka utakmice, onda je o samoj utakmici besmisleno govoriti zbog dešavanja od prije početka utakmice. Navijači Željezničara, Manijaci, maksimalno su ozbiljno shvatili važnost utakmice i u velikom se broju, spremni na maksimalnu podršku Željezničaru, zaputili u Banja Luku. I to u teškim uslovima i radnim danom. Da bi im, zbog apsolutno neiskrenih, nevalidnih i smiješnih razloga, bilo zabranjeno krenuti na utakmicu, nakon što su zaustavljeni na 50-ak kilometara od Banja Luke od strane policije manjeg bh. entiteta. Time je prekršeno nekoliko temeljnih ljudskih prava preko 300 osoba, pokazana je sva nesposobnost i jad koji vlada u našem fudbalu, a ekipa našeg Željezničara je, suprotno svim fudbalskim i sportskim pravilima i običajima, uskraćena za podršku svojih navijača. I to nije prvi put, i nije nešto na što nismo skoro navikli, i nije nešto što nismo i očekivali, uzevši u obzir koliko su truda Borac, njegova navijačka grupa i policija zajedno uložili u onemogućavanju Manijaka da se pojave na Gradskom stadionu u Banja Luci. Postavlja se pitanje kako bi utakmica završila da je Manijacima dozvoljeno prisustvo i za koga se uopće igra fudbal, ako ne za navijače, te zbog čega niko i nikada neće odgovarati za učinjena zlodjela? Dok je odgovore na to pitanje teško dati, jasan je razlog zbog čega je došlo do ovoga, a on stane u jednu i jedinu riječ – STRAH! Za sada, to će nam biti dovoljno, a posljedice ovih odluka će se sigurno osjetiti u budućnosti.


Manijaci pred Banja Lukom, kojima je brutalno uskraćeno prisustvo na utakmici protiv Borca, sa jasnom porukom za sve! (Foto: www.themaniacs.org)


Iako je porazom od ekipe Borca otežana borba za pozicije koje vode u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone, ona je daleko od završene. Bodovna razlika između nekoliko ekipa koje se bore za te pozicije je vrlo mala i plasmani na tabeli se mijenjaju od utakmice do utakmice, iz kola u kolo. Međutim, pred nama je period kada prestaju sve kalkulacije i kada je svaki postignuti gol i svaki osvojeni bod od neprocjenjive vrijednosti. Pred nama je period kada ne smije biti osvrtanja na ono što je bilo i prošlo, i kada sav fokus mora biti na onome što slijedi. Pred nama je period kada ne smije biti mnogo pametovanja i šupljiranja, izmišljanja i pretjerivanja. Pred nama je posljednjih pet kola sezone (i finale Kupa Bosne i Hercegovine), odnosno sama njena završnica. Prvu od pet posljednjih utakmica ove sezone ekipa našeg Željezničara igra u utorak, u 20:00, na našoj Grbavici, a protivnik će biti ekipa Igmana iz Konjica.

U skladu sa onime što period pred nama zahtjeva i u skladu sa onime što je ekipi našeg Željezničara sada najpotrebnije, suvišno je detaljno najavljivati utakmicu pred nama. Prije svega, situacija na tabeli govori da će svaka od pet narednih utakmica za ekipu Željezničara biti izrazito teška i zahtjevna, bez razlike i izuzetaka. Svako ko makar površinski prati bh. fudbal zna sa kakvom ekipom će ekipa Željezničara odmjeriti snage u utorak navečer na Grbavici. Ekipa Igmana, zaista, ovoga proljeća pruža dobre predstave i ostvaruje dobre rezultate u borbi za opstanak u najvišem rangu takmičenja. Plod je to kvalitetnog rada svih ljudi u i oko Igmana u proteklih nekoliko godina, a posebno na pauzi između jesenjeg i proljetnog dijela ove sezone. Možda i najbolji pokazatelj toga, i najbolji poziv na oprez i maksimalno ozbiljan, ofanzivan i istrajan pristup u ovoj utakmici, jeste utakmica između ekipa Igmana i Željezničara koja je odigrana 25. februara, na Gradskom stadionu u Konjicu. Ekipa Igmana je tada u potpunosti nadigrala ekipu Željezničara, i pored toga što je ekipa Željezničara imala ogromnu podršku svojih navijača i što je važila za aspolutnog favorita, te je slavila pobjedu rezultatom 3:1. Ipak, ekipa Željezničara je ubilježila pobjedu u prvom ovosezonskom okršaju sa ekipom Igmana, što je bio ujedni i prvi zvanični okršaj između ova dva kluba. Utakmica je odigrana na našoj Grbavici, 5. septembra prošle godine, a Željezničar je pogotkom Amoaha slavio zasluženu pobjedu rezultatom 1:0.


U prvom ovosezonskom okršaju protiv Igmana, Željezničar je na Grbavici slavio pobjedu pogotkom Josepha Amoaha (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Posljednju utakmicu koju je ekipa našeg Željezničara odigrala na našoj Grbavici, protiv ekipe Širokog Brijega, obilježile su tri stvari: velika želja ekipe za pobjedom, velika podrška navijača ekipi i, na kraju, sama i zaslužena pobjeda. Dakle, pobjeda je došla isključivo iz pristupa ekipe i navijača, koji su i prije početka utakmice znali šta žele i koji su uradili sve da dođu do toga. U narednoj utakmici protiv ekipe Igmana, ne samo da treba ponoviti pristup, želju i podršku iz utakmice protiv Širokog Brijega, već sve mora da bude na višem nivou. Prije svega, ekipa mora biti još odlučnija i posvećenija pobjedi, a zatim i navijači trebaju doći u još većem broju i dati još veću podršku ekipi. Pobjedu, naravno, niko ne može u potpunosti garantovati. Ali ona će biti na dohvat ruke samo ukoliko u potpunosti ispunimo ono što su naše obaveze.

Sama utakmica našeg Željezničara na našoj Grbavici je prvi, osnovni i najveći motiv za sve navijače da dođu i dadnu podršku. Ali ovoga puta postoji još nekoliko razloga zbog čega bi tribine Grbavice trebale biti pune i zbog čega bi sa tribina Grbavice trebala ići maksimalna podrška. Prvi je godišnjica smrti Ivice Osima. Prvog maja se navršila jedna godina od njegovog odlaska sa ovoga svijeta. Premda je Ivica Osim fizički iščeznuo, on nikada neće umrijeti dokle god je Željezničara, Grbavice i nas koji smo uz Željezničar i na Grbavici. I besmisleno je pokušavati riječima opisati njega, njegov odlazak i sve ono što sada 1. maj nosi i što će nositi za nas. Umjesto toga, najbolji način da se prisjetimo njega i da dostojno obilježimo godišnjicu njegovog fizičkog iščeznuća jeste upravo ono što je on uvijek potencirao i smataro najuzvišenijim idealom – utakmica, stadion, fudbal i raja. Uostalom, odnedavno ulica u kojoj se nalazi naš stadion i naš klub, Zvornička ulica, nosi naziv “Bulevar Ivice Osima”. To je veoma važna promjena prepuna simbolike, nešto najmanje što se moglo uraditi za njega, a na utakmici protiv Igmana na Grbavici će se i ona dostojno obilježiti. Drugi razlog je i taj što se bliži datum od velikog značaja za sve nas – 4. maj. Dan je to kada je naša Grbavica, prije 31 godinu, gorila u plamenu. Neljudi, zločinci, okupatori i agresori su svim silama pokušali da unište naš stadion, naš klub, naše uspomene, tradiciju i historiju. Naša Grbavica je od toga dana mnogo propatila i mnogo joj je štete učinjeno i zla nanijeto. Ali je sunce slobode na kraju zasijalo iznad nje, njene kćeri i sinovi su joj se vratili i vratili su joj njen ponos i sjaj, te je sada naša Grbavica ljepša nego ikada prije. U ime toga datuma, u ime naše zakletve i obaveze da čuvamo našu Grbavicu i u inat onima koji su htjeli da nje i nas nema, moramo doći na Grbavicu, ispuniti njene tribine, sa njih poslati glasnu i jasnu poruku i tako pokazati sav njen sjaj koji će da sija dokle god je i nas. I na kraju, sva dešavanja oko utakmice protiv Borca, posebno odnos policije prema navijačima Željezničara, Manijacima, moraju da dobiju adekvatan odgovor. Iako je podrška sa svih tribina podjednako važna, ovoga puta je izrazito važno doći na južnu tribinu i stati uz one koji su u četvrtak bili na najjadniji mogući način spriječeni da budu uz ekipu Željenzičara. Time ćemo jasno pokazati solidarnost sa njima, ali i “nagraditi” njihovu ljubav i borbu za klub, a koja može biti samo primjer mnogima oko nas. Uostalom, zna se odakle ide najjača i najvatrenija podrška Željezničaru na Grbavici. S obzirom da će podrška u ovoj utakmici biti od velike važnosti, njen epicentar mora biti što brojniji i što vatreniji.


Manijaci su se prije godinu dana na našoj Grbavici oprostili od Ivice Osima, a sada će Manijaci na Grbavici obilježiti i godišnjicu njegovog odlaska sa ovoga svijeta (Foto: www.themaniacs.org)


Utakmica između našeg Željezničara i Igmana se igra sutra, 2. maja, u 20:00 na našoj Grbavici. Neradni je dan, a za one koji i rade, termin utakmice je povoljan. Vremenska prognoza govori i da neće biti padavina u drugom dijelu dana, odnosno za vrijeme utakmice. Dakle, izgovora za nedolazak na utakmicu nema i ne smije biti. A motiva imamo mnogo, mnogo, mnogo…

SA GRBAVICE PLAVI, PO POBJEDU!


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.