Iza nas je utakmica protiv Borca na Grbavici i neplanirani “odmor” jer je utakmica protiv Sarajeva u Zenici odgođena. Mnogo toga se izdešavalo u prethodne dvije sedmice i na nama je da posljednji put ove godine skupimo snagu, zbijemo redove, probudimo inat i budemo ogromna podrška Željezničaru na Grbavici, u utakmici od velikog značaja!
Ova najava i ova utakmica dolaze tačno dva mjeseca nakon 101. rođendana našeg voljenog Željezničara i to je važno imati na umu za nastavak čitanja ove najave i uoči ove utakmice.
Rođendan kluba je proslavljen na našoj Grbavici, na utakmici protiv Sloge iz Doboja. U utakmici koja je odigrana pred punim tribinama i u odličnoj atmosferi, Željezničar je slavio pobjedu nad debitantom u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala rezultatom 1:0. Iako rezultat to ne govori u potpunosti, Željezničar je bio daleko kvalitetniji i nadmoćniji protivnik i sasvim zasluženo je zadržao puni plijen na svome stadionu. Ali pobjeda je vrijedila mnogo više od tri boda. Pobjeda je bila i najbolji poklon klubu i navijačima za rođendan, bila je plod sinergije između kluba, ekipe i navijača i bila je najbolji primjer kakav rezultat daju zajednički napori, zajednička borba i zajednički cilj svih nas. Uostalom, ko je bio na toj utakmici zna, razumije i odlično se sjeća. Ko nije bio sigurno ima za čime da žali. A svi zajedno imamo mnogo zabilježenih utisaka da se podsjećamo na jednu od najljepših i najboljih utakmica Željezničara u posljednje vrijeme.
101. rođendan našeg Željezničara je bio spektakl kojeg možemo i moramo nadmašiti! (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)
Pred nama je sada velika prilika. Ne da ponovimo ono što je bilo prije dva mjeseca, jer ono što je bilo je bilo unikatno. Već da zajedno, još većim naporima, borbom i zbog identičnih motiva napravimo još veći spektakl i stvorimo još ljepšu uspomenu svima nama!
Bilo, prošlo, idemo dalje
Utakmica protiv Borca na Grbavici je bila, prošla i većina bi najviše željela da se uopće ne priča o njoj. Okončana je porazom naše ekipe rezultatom 2:1. I nakon skoro dvije sedmice teško je biti objektivan i reći jesmo li zaslužili poraz ili ne. Posebno jer je nemoguće odvojiti “fudbalska dešavanja” od “nefudbalskih”. Ali nekoliko činjenica je potrebno izdvojiti, zbog nas samih.
Prije svega, još jednom smo, i to u samo posljednjih par godina, pokazali da nam u kreiranju euforije, te posjeti i atmosferi na stadionu nema ravnih u Bosni i Hercegovini. I ma koliko to zvučalo subjektivno, to je činjenica koju, prije svega, potvrđuju “neutralni” posmatrači, pa čak i veliki rivali. I koliko trebamo biti ponosni na to, toliko trebamo i raditi na tome da na tom polju nastavimo još jače i bolje, ali i da ne dopustimo sebi da prelazimo granice koje ne smijemo preći.
Jer, također je činjenica, ni ekipa, ni navijači se u utakmici protiv Borca nisu u potpunosti znali nositi sa takvom euforijom i takvom atmosferom. Da ne kažem da smo se nosili loše. Napravljeno je propusta više nego što se smjelo napraviti i skoro sva dešavanja na terenu i van njega su plod tih propusta. Te propuste je potrebno uočiti i dati sve od sebe da ih nikada i nigdje više ne ponovimo. Za dobrobit nas samih.
Činjenica je i da smo igrali protiv Borca iz Banja Luke. Svašta se može reći za Borac, ali nikako da su bezazleni, naivni, inferiorni ili lahki. I toga je svjestan svako ko prati bosanskohercegovački fudbal samo posljednjih par godina, a kamo li više.
Dokaz navedenome iznad je i ono o čemu se najviše pričalo nakon utakmice u javnosti – sudijski kriterij Luke Bilbije, Damira Lazića i Arnela Novalića. Teško je, pa i sramota za nas (kad već oni ne poznaju taj osjećaj) imenovane uopće nazvati fudbalskim sudijama, a kamo li reći da su imali bilo kakav kriterij. I zaista nisu vrijedni ni da se iz prezira pljune na tlo kada ih se sretne na ulici. Ali je potrebno istaknuti da ono što su imenovani uradili na Grbavici u posljednjoj utakmici nije slučajno, a ni neočekivano. Naprotiv. I potrebno je istaknuti da je, bez obzira što je bilo ciljano i očekivano, ponašanje imenovanih svejedno bolno. Ali iz te boli ne smije da nastane nešto što će ići na štetu našeg Željezničara i nas samih. Svjesni su svi da skoro ne postoji način da se stane u kraj mnogim bilbijama, lazićima i novalićima i da upravo takvi snose najveću krivicu, veliku kao svemir, zbog čega je bosanskohercegovački fudbal skoro poljubio dno. Ali ništa nije bilo, a da nije prošlo i nijedna noć nije bila toliko tamna, a da na kraju nije svanulo. Pa tako će i ovo proći i domaći fudbal će zasijati i zna se ko će biti tu uzdignute glave, a ko dovijeka prljavih obraza.
Zbog svega toga je potrebno ne osvrtati se više na utakmicu protiv Borca i prestati tražiti krivca i gdje treba i gdje ne treba. Potrebno je izvući pouke iz te teške utakmice i iz inata toj utakmici krenuti dalje, jače i pametnije!
Strah ili…
Ono što je uslijedilo nakon utakmice protiv Borca, i pored toga što smo neke stvari i zaslužili, ipak govori o nečemu mnogo većem od “slučajnog” i “primjerenog”.
Prije svega, odgođen je najveći bosanskohercegovački fudbalski derbi između Sarajeva i Željezničara. Da sa bilo kime, bilo kada, bilo gdje i u bilo kakvom razgovoru postavite pitanje “zašto”, niko ne bi znao ispravan odgovor. Odluku o odgodi je donio, a ko drugi nego Nogometni/fudbalski savez Bosne i Hercegovine, odnosno Takmičarska komisija. I to neobično brzo. Kako objasniti činjenicu da je 1.11.2022. godine, dakle za jedan nepuni dan, Fudbalski klub Sarajevo poslao zahtjev za odgodom, sazvana hitna sjednica Takmičarske komisije, donesena odluka i ista poslana na adresu Fudbalskog kluba Željezničar? Ono što je i malo žalosno jeste da su dva pomenuta aktera u cijelu priču uvukli i Ministarstvo unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (Sarajevo svoje domaće utakmice igra u Zenici, op.a.) koje naprasno, nakon bezbroj identičnih, “ne može garantovati sigurnost na ovom javnom okupljanju”. Rekao bih da je time dovedena u pitanje regularnost samog takmičenja, ali, ruku na srce, o regularnosti takmičenja u kojem glavnu riječ vode iznad pomenuti je smiješno i razmišljati.
A zatim je na scenu stupila i druga komisija Nogometnog/fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, ona koja postoji isključivo da harači pojedince i kolektive u bosanskohercegovačkom fudbalu i da iz tog harača finansira samo svoje postojanje – Disciplinska komisija. Da se ne lažemo, očekivali smo žestoku kaznu zbog svih dešavanja na utakmici protiv Borca. Ali je nemoguće ne primjetiti licemjerje, nepravdu i zlu namjeru u svakoj od četiri kazne koje su izrečene našem Željezničaru.
Prvo, Željezničar je kažnjen novčano, sa 10.000 KM. Dakle, isplativije je veličati osuđene ratne zločince, ispoljavati svaki vid netrepeljivosti i uvreda, praviti materijalnu štetu, ugrožavati sigurnost svih aktera utakmice… Drugo, Željezničar je kažnjen zatvaranjem sjeverne tribine na narednoj domaćoj utakmici. Iako je jedna od najuslovnijih tribina u državi sa koje je uvijek dolazila ogromna podrška Željezničaru, to neće mnogo utjecati na atmosferu na narednoj utakmici na Grbavici. Ali je očigledan pokušaj da se Željezničar ošteti za prihod od karata, posebno u periodu kad je taj prihod Željezničaru od krucijalne važnosti. Treće, igrač Željezničara Santos Clarismario je, zbog direktnog crvenog kartona, kažnjen sa tri utakmice neigranja. Crveni karton za Santosa je potpuno zaslužen, ali je zapanjujuće ignorisanje svega onoga što je dovelo do crvenog kartona i očigledna namjera da se oslabi ekipa Željezničara u određenim utakmicama koje se igraju početkom proljetnog dijela sezone. I na kraju, ono što je i najjadnije od svega, jeste kazna šefu stručnog štaba Željezničara, Edisu Mulaliću, od 1.500 KM zbog komentarisanja suđenja na utakmici protiv Borca. Možda su baš te kazne za komentarisanje suđenja i konstruktivne kritike u bosanskohercegovačkom fudbalu najbolji pokazatelj gdje se trenutno nalazi domaći fudbal i oni koji upravljaju njime. Njima je očigledno nepoznat pojam “kritika” pa verbalnim deliktom pokušavaju prikriti svoj nivo obrazovanja i stručnosti. Ali upravo njima mora uvijek biti na umu da nikada neće prestrašiti, ušutiti i po svojoj volji disciplinovati one kojima je dobrobit bosanskohercegovačkog fudbala ideal koji nema alternativu. Nikada i ničime! Pokušao je N/FSBiH još štete napraviti Željezničaru tako što je odredio da sutrašnja utakmica počinje u 13:00, ali je zahvaljujući brzom i kvalitetnom reakcijom kluba to spriječeno.
Foto: www.mondo.ba
Na kraju, ali ne i najmanje važno, nalaze se i pojedinci koji se “kunu u Željezničar”, predstavljaju “velikim i zagriženim Željovcima” i koji bi “za Željezničar dali sve”. A koji ovih dana, u jednom od najtežih perioda za klub, rade mu o glavi i i koji iz “bolesnog” kluba sisaju krv poput hijena smatrajući da su to nekada i nečime zaslužili, zaradili i da na to imaju pravo zbog toga što, eto, “vole Željezničar”. Zbog takvih je Željezničar i došao u stanje u kojem se nalazi i ni u takvom stanju Željezničaru ne daju mira niti čekaju da Željezničar barem stane na noge kako bi se ljudski odbranio. Jer su, očigledno, svjesni šta bi ih snašlo i šta će ih snaći kada Željezničar jednom smogne snage da uzvrati udarac. I to samo jedan i jedini.
Foto: www.themaniacs.org
Teško je reći zbog čega ova hajka na najtrofejniji bosanskohercegovački fudbalski klub, ali je malo vjerovatno da je sve navedeno stvar slučajnosti. Da li je u pitanju strah ili nešto drugo? To niko ne zna. Ali zbog svih navedenih pojedinaca i grupa u svima nama treba da se probudi još veći inat i još veća podrška našem Željezničaru, i to počevši od sutra. Dušmana nam nikada nije falilo i nikada neće faliti. To je činjenica. I borba protiv dušmana je naša konstanta i obaveza, dio historije i tradicije takoreći. Ali uzevši u obzir ko su, čime se služe i u kakvim trenucima čine dušmanluk Željezničaru, naš inat i podrška moraju biti još veći i jači jer samo tako sve teške trenutke prebrodimo, dušmane ostavimo iza sebe, a ostajemo samo Željezničar i mi!
Oporavak, ovjera i odmor
Naš Željezničar u subotu, odnosno sutra (19. novembra 2022.) u 17:00, na našoj Grbavici igra utakmicu 18. kola, a protivnik će biti ekipa Posušja iz istoimenog hercegovačkog grada. Bit će to posljednja takmičarska utakmica za ekipu Željezničara ove godine, odnosno posljednja utakmica jesenjeg dijela sezone. Iako ekipu Željezničara očekuju još dvije prijateljske utakmice (protiv Vardara u Skoplju 23. novembra i protiv Konyaspora na Grbavici 29. novembra) domaća fudbalska takmičenja se nastavljaju tek polovinom februara naredne godine. Zbog toga je sutrašnja utakmica od velike važnosti.
Prije svega, sutrašnja utakmica je velika prilika da se ekipa oporavi od svih dešavanja u protekle dvije sedmice, posebno od utakmice protiv Borca. Svima je poznato stanje u kojem se naš Željezničar nalazi i kroz šta sve prolazi u posljednje vrijeme. Takvo stanje, po običaju i prirodi, stvara veću povezanost ekipe sa ostatkom kluba i sa navijačima. Zbog toga je razumljivo i za očekivati da ekipa osjeti sve ono sa čime se Željezničar suočava i da reaguje na to. Na koncu, mi smo fudbalski klub i oko ekipe sve počinje i završava. Sigurno je da su nabrojana dešavanja, posebno utakmica protiv Borca, mnogo utjecali na ekipu. Zbog toga je sutrašnja utakmica najbolja prilika da se ekipa psihološki izdigne iznad svega, da gleda prema naprijed, da dadne svoj maksimum i na kraju slavi pobjedu sa kojom ćemo svi zaboraviti prethodna dešavanja.
Također, sutrašnja utakmica je velika prilika i da se na najbolji način “ovjeri” jesenji dio sezone. Kako god sezona završila, već sada je možemo okarakterisati kao burnom. A ovaj jesenji dio sezone je sigurno nadmašio očekivanja svih nas. Iako su očekivanja od ekipe svedena na minimum iz razmuljivih i opravdanih razloga i takva ostaju do samoga kraja, teško je ne biti sretan i ponosan na sve ono što je ekipa ostvarila u dosadašnjem dijelu sezone. Položaj na tabeli, broj bodova, pojede u gostima, te sama igra i odnos ekipe prema klubu su nešto zbog čega cijela ekipa, bez izuzetaka, zaslužuje i čestitku, poštovanje i podršku. Sutrašnja utakmica će biti prilika i za samu ekipu da na najbolji način okonča ovaj i ovakav jesenji dio sezone i time “ovjeri” sve što je urađeno u prethodnih pet mjeseci, te da sa što bolje pozicije, sa što više bodova i što boljim rezultatima dočeka proljetni dio sezone.
Na kraju, sa što boljim odlaskom na “pauzu”, sama ta “pauza” će biti lakša i ugodnija. Naravno, ekipa Željezničara neće mnogo odmarati, počevši od navedenih prijateljskih utakmica pa do priprema za proljetni dio sezone. Ali će proljetni dio sezone, koji će biti težak i buran, dočekati prije svega psihički spremna što je od velike važnosti.
Utakmica protiv Posušja koja se igra sutra neće biti lahka i jednostavna. Iako je Željezničar ove sezone već igrao protiv Posušja i pobijedio ga kao gost rezultatom 2:1, i iako se Posušje nalazi u donjem dijelu tabele, nipošto se u ovu utakmicu ne smije ući sa mišlju “lahko ćemo”. I to važi za sve, od igrača na terenu do navijača na tribinama. Uostalom, Posušje je samo ove sezone napravilo nekoliko “iznenađenja”. U posljednje tri utakmice nisu poraženi, u svojim redovima imaju mnogo kvalitetnih pojedinaca, a kao ekipa izgledaju kompaktno, čvrsto i sa ciljem u svakoj utakmici. Protiv takvog protivnika koncentracija, borba i istrajnost moraju da budu na maksimumu.
Zajedničko slavlje ekipe i navijača nakon posljednje utakmice između Željezničara i Posušja u kojoj je Željezničar slavio pobjedu rezultatom 2:1, 31. august 2022. godine (Foto: www.themaniacs.org)
35 i više od toga!
Mnogo je motiva i razloga zašto bi mi, navijači, sutra trebali dati svoj maksimum, doći u što većem broju, što glasnije navijati svih 90 i više minuta bez obzira na sve, te biti velika podrška.
Posljednja je utakmica jesenjeg dijela sezone u kojem je Željezničar nadmašio sva očekivanja. Klub je, uprkos velikim i brojnim opstrukcijama (opstrukcija je preblaga riječ) unutarnjih i vanjskih dušmana, uspio da opstane, da živi koliko-toliko normalnim životom i da čak ostvari blagi napredak u određenim segmentima. Ekipa je nadmašila rezultatska očekivanja, nalazi se u vrhu tabele, a svojim odnosom prema klubu i navijačima dali su lekciju drugima. Navijači, najveća pokretačka snaga kluba, su u velikom broju, glasno i jasno stali uz klub i ekipu, a za to je najbolji dokaz prosječna posjeta na utakmicama na Grbavici i atmosfera koju prave na istim. Dakle, borba kluba za goli život, ekipa koja daje svoj maksimum i navijači koji iz sedmice u sedmicu nadmašuju sami sebe su sami zaslužili da sutra Grbavica bude puna, a podrška sa njenih tribina gromoglasna. I sva dešavanja u protekle dvije sedmice, od cirkusa od utakmice protiv Borca, preko sramotnih igrokaza i kazni od strane rukovodećih ljudi bosanskohercegovačkog fudbala, pa do sabotiranja oporavka kluba od strane onih koji se “kunu” u njega su dodatni motiv i razlog da posljednji put ove godine napravimo spektakl na Grbavici. Ali jedan se izdvaja iznad svih ostalih, taj jedan razlog nas obavezuje i poziva na ispunjenje naših dužnosti i taj jedan razlog je posebna emocija.
Navijačka grupa The Maniacs će sutra, na utakmici protiv Posušja na Grbavici, proslaviti svoj 35. rođendan!
Neka se niko ne pretvara da mu je svejedno. Da postoje oni koji ne razumiju, koji se ne pronalaze u tom načinu davanja podrške i ne suosjećaju uvijek sa Manijacima, postoje. Da postoje oni koji na Grbavicu dolaze i koji ne idu ili nikada nisu išli u kop na južnoj tribini, odakle ide najvatrenija podrška, postoje i oni. Da postoje oni koji nikada nisu ni kročili na južnu tribinu, matičnu tribinu Manijaka, to već teško. Ali da postoje oni kojima je svejedno što Manijaci sutra slave 35. rođendan, e to je već nemoguće.
Manijaci su neodvojivi dio porodice Željezničar, te uz sam klub i Stadion Grbavicu predstavljaju tri svetinje, tri simbola i tri temelja na kojima naša porodica počiva. Željezničar je oduvijek privlačio veliki broj navijača. Manijaci su osnovani iz razloga kako bi podrška tog velikog broja navijača bila organizovanija, konkretnija, te glasnija i jasnija na stadionu i van njega. Dakle, Manijaci su osnovani iz čiste ljubavi prema klubu, a emocije prema Grbavici, odanost gradu Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini u najtežim vremenima i njihovo društveno-odgovorno djelovanje u mnogo navrata su samo bonusi i nadogradnja na njihov nukleus. I kroz svojih 35 godina Manijaci su prošli sve i svašta, bili i na vrhu i na dnu, plaćali svoje greške i bili strah i trepet za sve one koji ne vole Željezničar. Smjenjivale su se generacije i generacije, mijenjao se vizuelni izgled grupe, te načini djelovanja. Ali Manijaci su, i 35 godina poslije, ostali na istom mjestu, iz istih ideala, zbog istih razloga i iz iste ljubavi prema Željezničaru.
Ovdje nećemo pisati detaljno o historiji Manijaka i svemu šta se dešavalo u prethodnih 35 godina. Ne da se nema mnogo reći, već bi i deset ovakvih najava bilo malo. Neke stvari, možda, i nisu primjerene za ovu najavu, ali glavni razlog zbog čega nećemo pisati detaljno o životnom putu Manijaka jeste taj što sutra Manijaci ne samo da slave dosadašnjih 35 godina, već se gleda naprijed i postavljaju temelji za još 35. Sutra se ne slavi samo prošlost ili sadašnjost. Sutra se stvara budućnost!
Svako ko je iole upoznat sa radom Manijaka zna u kakvom se stanju nalaze, kakve mogućnosti imaju i kakvu su reputaciju zaradili. Svako ko je iole svjestan stanja u kojem se Željezničar nalazi, svjestan je i uloge koju Manijaci igraju u i oko kluba, te koje su zasluge Manijaka u borbi Željezničara za goli život. Također, svako ko iole prati bosanskohercegovački fudbal ili pak samo medije, svjestan je šta su Manijaci spremni napraviti za Željezničar, bilo da je riječ o proslavi 100. rođendana ili masovnom učlanjivanju u klub, za grad Sarajevo, za državu Bosnu i Hercegovinu i za sve one koji dijele iste, univerzalne ljudske vrijednosti sa njima.
Sutra se na Grbavici slavi to, a ne samo broj!
Zbog toga, koliko god je važno sutra doći na Grbavicu i podržati Željezničar, dvostruko više je važno doći na južnu tribinu Grbavice i to što je ranije moguće. Zauzeti mjesto, dati koliki god doprinos u pripremanju spektakularne proslave, pažljivo slušati upute i na kraju – manijakalno navijati za Željezničar cijelu utakmicu i bez obzira na sve!
Bez obzira imali člansku kartu Manijaka ili ne. Bez obzira osjećali se pripadnikom Manijaka ili ne. Bez obzira slagali se i suosjećali sa Manijacima, njihovim načinom podrške i njihovim stavovima ili ne. Bez obzira na prošlost, sadašnjost ili budućnost. Bez obzira na dobre i loše stvari. Bez obzira da li ste ikada kročili u kop i na južnu tribinu ili ne. Bez obzira idete li na gostovanja ili ne. Bez obzira jeste li muško ili žensko. Bez obzira jeste li stari ili mladi. Bez obzira na bilo kakvu drugu pripadnost osim pripadnosti Željezničaru. I posebno bez obzira na termin utakmice, udaljenost Grbavice ili eventualne loše vremenske uslove.
Zbog svih iznad nabrojanih razloga i motiva, a ima ih pregršt, i zbog onog najsjajnijeg zbog kojeg nam nije i ne može biti svejedno, 35. rođendana naših Manijaka, ostavimo baš sve po strani, svežimo plavo-bijele šalove oko vrata, zaputimo se prema Grbavici, ispunimo južnu tribinu do posljednjeg mjesta i budimo dijelom velikog spektakla, velike rođendanske proslave i nečega na što ćemo biti itekako ponosni!
Manijaci su to zaslužili, Manijacima hvala i Manijacima neka je najsretniji rođendan do sada!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.