Iza nas je još jedno razočarenje kojeg su nam priuštili “fudbaleri” našeg Željezničara, ovoga puta porazom od Posušja u gostima. A pred nama je novi veliki izazov, susret s Širokim Brijegom na našoj Grbavici, čije će tribine imati ključnu ulogu…
Kada se nakon završetka ove sezone budu svodili računi i pravio detaljniji rezime, bez obzira kakav konačni rezultat bio, posljednja utakmica protiv Posušja će se sigurno izdvajati kao jedan od glavnih razloga i najboljih primjera zbog čega će ova sezona biti ocijenjena kao katastrofalnom.
Poraz u gostima za ekipu našeg Željezničara nije nikakva novost. Štaviše, ove sezone je to postalo kao reći “dobar dan”, nešto što se podrazumijeva. I koliko je to tužno i bolno, toliko je istinito. Ali sam užasan skor u gostima ove sezone nije problem koliki je problem to što je do svakog poraza došlo isključivo zahvaljujući bezvoljnim, bezkarakternim i bezmudim pristupom cijele ekipe. Ekipe koja nosi dres Željezničara, za kojeg se nikada takav pristup nije mogao ni u snu vezati.
Tako je bilo i na Mokrom Docu prošlog petka. U utakmici u kojoj su svi vidjeli nadu za “prelom”, odnosno priliku da se pobjedom napravi veliki korak naprijed u borbi za opstanak, vidjeli smo još jednu bruku i sramotu u režiji “fudbalera” i “struke” našeg Željezničara. Igrač više u tri četvrtine utakmice, bez šuta u okvir gola za vrijeme brojčane nadomći na terenu, promašen penal i, kao šlag na tortu, poraz rezultatom 1:0.
Možda je jedino gore od svega nabrojanog bilo vidjeti izraze na licima “onih koji nose plavi dres” dok su im sa punim pravom bijesni i ogorčeni navijači, kojih je su u velikom broju petkom došli u Posušje, izražavali nezadovoljstvo, te jasno i glasno objašnjavali šta ih čeka, sve do jednog, u narednom periodu ukoliko ne ispune zacrtani cilj. Tupi, prazni pogledi, bez mrve samokritičnosti, kajanja i žala na licima, kao da je, šta ja znam, već osiguran plasman u Europu, pa ovaj poraz i nije toliko zlo.
Upravo zbog toga od ekipe našeg Željezničara se više ništa ne treba očekivati, odnosno uopće se ne treba uzdati da je sposobna ostvariti jedan jedini cilj koji je davno postavljen pred nju. Bez obzira što je za ostvarenje tog cilja imala svo vrijeme, mogućnosti i ogromnu podršku, ona je pokazala da je glavom, srcem, mudima i nogama na dnu svakog dna. Povremeni “bljeskovi” su sve nas zavaravali, ali isključivo zbog toga što je naša vjera i ljubav prema Željezničaru tolika da bi se pobjedi nadali i da igramo protiv Real Madrida. Međutim, puno više je “crnih rupa” od “bljeskova” i došlo je vrijeme da mi, navijači, po ko zna koji put, preuzmemo stvar u svoje ruke, mada je naš Željezničar još uvijek živ isključivo zato što je u našim rukama.
Naš Željezničar će u okviru 28. kola ugostiti Široki Brijeg na našoj Grbavici, a njene tribine će ovoga puta odigrati ključnu ulogu. Ova utakmica dolazi vrlo brzo nakon utakmice protiv Posušja – u utorak, 23. aprila, od 20:30.
Sam termin utakmice jeste “nezgodan”, ali s obzirom da je riječ o “vanrednom” kolu, bolji se nije mogao ni očekivati. Ni vremenski uslovi nisu najbolji, ali to je, svakako, van ljudske odgovornosti. Dokazali smo da ni za rezultate ne marimo kada je u pitanju posjeta i podrška, pa je jedino upitno – koliko toplo se obući i na koju tribinu doći?
Međutim, nije važan samo dolazak na našu Grbavicu u utorak navečer. Vrlo važno je i to kakvi ćemo biti na njenim tribinama. Vrlo važno je pružiti jasnu i glasnu podršku Željezničaru. Ne “fudbalerima”, ne “struki”, ne pojedincima iz kluba, već isključivo Željenzičaru i onome što je on nama, već 103 godine. Vrlo važno je poslati poruku svima, pa i nama samima, da nam ništa nije važnije od Željezničara. Ni rezultati, a posebno ne pojedinci, kojima će puna Grbavica i grmljavina sa njenih tribina jasno pokazati gdje se nalaze i kako stvari stoje. Drugog načina više, jednostavno, nema.
Sama ekipa našeg Željezničara u ovu utakmicu će ući sa određenim promjenama. Nakon blamaže protiv Posušja dogovoren je sporazumni raskid saradnje sa Brunom Akrapovićem i cijelim stručnim štabom. Njih će, privremeno, zamijeniti drugi stručni štab sastavljen od nekoliko bivših fudbalera i trenera Željezničara, a koje će predvoditi Dino Đurbuzović. Smjena Akrapovića i njegovog stručnog štaba nije iznenađenje, donekle je i opravdana, ali čini se kako rukovodstvo Željezničara i dalje ne vidi gdje i u kome leži glavni uzrok stanja u kojeg je naš klub doveden. I sve dok rukovodstvo ne primjeni odlučne i konkretne korake prema tom nukleusu svega lošeg, nema tog trenera i stručnog štaba koji će Željezničar povesti u visine, a ono postaje direktni saučesnik u srozavanju našeg Željezničara.
Što se tiče Širokog Brijega, oni na Grbavicu dolaze u daleko boljoj poziciji od Željezničara, ali svejedno s oprezom, jer ih jedan ili dva loša rezultata vrlo lahko mogu dovesti u već komplikovanu borbu za opstanak. S toga se od njih ne može očekivati da će igrati ležerno i opušteno, naprotiv. Utakmice našeg Željezničara i Širokog Brijega su uvijek bile otvorene, konkretne i pravo fudbalsko nadmetanje, bez obzira na stanje i položaj ekipa, što je iznjedrilo nekoliko odličnih fudbalskih predstava koje će se dugo pamtiti.
Široki Brijeg se trenutno nalazi na sedmoj poziciji sa 35 osvojenih bodova, tri manje od šestoplasirane Sloge i četiri više od osmoplasiranog GOŠK-a. U posljednjem susretu su, kao domaćini u Čitluku, ubjedljivo savladali Igman rezultatom 4:1, što je i naš Željezničar ostavilo izvan “zone ispadanja” zbog bolje gol-razlike od Konjičana. Širokibriježani na Grbavicu dolaze kompletni, odnosno bez problema sa izostancima igrača, i nema sumnje da će biti na svom maksimumu.
Zbog svega ovoga, važnost punih i gromoglasnih tribina Grbavice još je veća. Upravo su one, u najvećem broju slučajeva, bile te koje su prvo “lomile” protivnike, pa bi ih tek onda ekipa na terenu dokrajčila. S obzirom da “oni što danas nose plavi dres”, jer teško ih je nazvati i ekipom, su mnogo puta dokazali koliko su nesposobni, našem Željezničaru ne preostaje ništa drugo nego da ga pune tribine grmljavina sa njih odvede do vrlo važne pobjede. A isti recept ćemo morati primjeniti i na svakoj utakmici do kraja sezone, bez obzira gdje i kada naš Željezničar igrao. Jer, na kraju, sve se svodi na ono što davno utvrđeno, što je općepoznato, što je naša krilatica i naša stvarnost…
MI SMO ŽELJINI, ŽELJO JE NAŠ!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.