---

Sarajevski derbi, 148. po redu, je iza nas. Zbog svega na šta je taj “derbi” ličio, možemo dodati i: hvala Bogu! Jedan od najgorih međusobnih okršaja između našeg Željezničara i Sarajeva skoro da nije zavrijedio i zaslužio ikakav komentar, osvrt, pa ni kritiku. Saga koja je napravljena oko “obične” fudbalske utakmice i prije nego je ona počela, te sama utakmica, kod skoro svih navijača i Željezničara i Sarajeva, ali i onih neutralnih posmatrača, izazvali su prezir prema onome što je nekada bila “najveća utakmica bosanskohercegovačkog fudbala”, te su postavili opravdano pitanje: šta se, pobogu, desilo sa njom? Okršaj između najvećih rivala, igran bez pravog domaćinstva, bez navijača i bez ikakvog naboja, završen je i bez golova i bez pobjednika. To je kompletiralo jednu veliku nulu ili ništicu u koju se sarajevski derbi pretvorio. Zbog toga je potrošiti još jednu riječ na posljednju utakmicu gubljenje vremena i uvreda za zdrav razum.

---

---

U posljednjem kolu drugog dijela sezone, odnosno na kraju drugog od tri kruga, Željezničara očekuje utakmica protiv Sloge iz Doboja. Utakmica se igra sutra, na Stadionu “Dr. Milan Jelić” u Modriči, u 15:00. Za obje ekipe utakmica nosi veliku rezultatsku važnost i sigurno je da neće biti jednostavna i lagana, posebno za naš Željezničar.

Sloga se uoči posljednjeg kola drugog dijela sezone nalazi na osmoj poziciji sa 23 boda. Jedan bod više ima Posušje na sedmoj poziciji, a ispod Sloge su Leotar sa, također, 23, Tuzla City sa 22, Igman sa 21 i Sloboda sa 20 bodova. Nekoliko puta je istaknuto da će se između ovih pet ekipa voditi žestoka borba za opstanak u najvišem rangu bh. fudbala. U takvoj borbi svaki bod je od velike važnosti. Naš Željezničar se nalazi na četvrtoj poziciji sa 33 boda, tri manje od Širokog Brijega i Borca na drugom i trećem mjestu, te tri više od Veleža na petom i četiri više od Sarajeva na šestom mjestu. U borbi za kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone, koja očekuje Željezničara u trećem dijelu ove sezone, također je svaki bod od velike važnosti.

Jesenji dio sezone Sloga je završila pobjedom nad Igmanom i remijem sa Veležom. Proljetni dio Sloga je počela prolaskom u četvrtinu finala Kupa Bosne i Hercegovine. Kao gost je, nakon što je utakmica završena rezultatom 1:1, izbacila Slobodu boljim izvođenjem penala. Protiv Slobode je, ovoga puta kao domaćin, odigrala prvu utakmicu u prvenstvu ove godine. Utakmica je završena bez pobjednika, rezultatom 2:2, ali i sa mnogo kritika iz Slobode na suđenje i sudijsku pomoć Slogi. Te kritike posebno dobijaju na značaju kada se uzme u obzir da je to bio direktni okršaj dvije ekipe koje se bore za opstanak u ligi. Zatim je Sloga na “svome terenu” (Sloga svoje domaće utakmice igra u Modriči zbog radova na stadionu Luke u Doboju, a teren na Stadionu “Dr. Milan Jelić” je zbog nestručnog čišćenja snijega ličio na sve osim na teren za fudbal), u prvoj utakmici četvrtine finala Kupa Bosne i Hercegovine, poražena od Veleža rezultatom 3:0. Utakmica je, zbog navedenog problema sa terenom, bila apsolutno negledljiva, a Velež je do golova dolazio uglavnom nakon prekida. U posljednjoj utakmici Sloga je kao gost Tuzla Cityu odigrala tvrdu utakmicu, bez golova i pobjednika.

---

---

Sloga je svoje domaće utakmice u dosadašnjem dijelu sezone igrala u Modriči. Iako je bilo naznaka da bi Stadion “Luke” u Doboju mogao biti spreman za proljetni dio sezone, do toga nije došlo, pa će Sloga i našeg Željezničara ugostiti u ovome gradu na sjeveru Bosne i Hercegovine. Bez obzira što se nalazi u donjem dijelu tabele i u borbi za opstanak, bez obzira što ima gotovo isti broj poraza kao i pobjeda i remija skupa, Sloga je ove sezone poprilično čvrst domaćin sa nekoliko zapaženih rezultata i važnih pobjeda na “svome” terenu. Pet pobjeda (protiv Leotara, Veleža, Zrinjskog, Sarajeva i Igmana), tri neriješene utakmice (protiv Borca, Širokog Brijega i Slobode) i dva poraza (od Tuzla Citya i Posušja) su jedan od najboljih pokazatelja da Sloga nije naivna i neiskusna ekipa koja olahko “prosipa” bodove kao domaćin.

Naš Željezničar i Sloga su već odigrali jedan međusobni duel ove sezone. Ta utakmica, odigrana 18. septembra prošle godine će sasvim sigurno ostati većini navijača Željezničara u lijepom sjećanju. Ne zbog pobjede rezultatom 1:0, koliko zbog proslave 101. rođendana Plavih. Atmosfera na tribinama je, zaista, bila fantastična i upravo su navijači nosili Željezničar do pobjede. Ali i pored svega toga, Sloga je na Grbavici odigrala najbolje što je mogla i nije bila lagan protivnik za savladati.

---

---

Rezultati ekipe našeg Željezničara u dosadašnjim utakmicama proljetnog dijela sezone, izuzev neočekivanog i teškog poraza od Igmana u Konjicu (3:1), nisu iznenađujući ili loši. Pobjeda nad Slobodom kod kuće, remi protiv Sarajeva, pobjeda u osmini finala Kupa Bosne i Hercegovine nad Leotarom i plasman u četvrtinu finala, te pobjeda u prvoj utakmici četvrtine finala protiv Zvijezde, su ono što se i očekivalo. Međutim, više nije samo utisak, već je sada činjenica da se u svakoj navedenoj utakmici ekipa Željezničara bukvalno mučila i da je u svakoj navedenoj utakmici viđeno malo ili nikako organizovane i smislene igre te individualnog i kolektivnog kvaliteta. Istina je da su pripreme za proljetni dio sezone obavljene u “malo” drugačijim uslovima nego što su na većini stadiona u Bosni i Hercegovini (posebno kada uzmemo u obzir snježne padavine i kako se “branilo” od njih). Istina je da je i svaka od ekipa sa kojima je ekipa Željezničara imala okršaj priča za sebe, sa određenim kvalitetama i daleko od ekipa sa kojima će išta ići “lahko”. Ali je istina i da je Željezničar, barem na papiru, pojačao ekipu uoči proljetnog dijela sezone. Istina je i da je ekipa Željezničara ima ogromnu podršku na Grbavici i van nje. Istina je i da ekipa Željezničara ima kvalitete, individualne i kolektivne, koje svjesno ne prikazuje. Možda ti kvaliteti nisu najveći u ligi, ali sigurno postoje. Ponovo izuzimajući utakmicu protiv Igmana u Konjicu, želje za pobjedom, borbe, truda i “trke” nije falilo, za to se nema šta prigovoriti nikome. Ali više nije stvar u tome da navijači i fudbalska javnost općenito očekuju i žele više od ove ekipe. Stvar je sada u tome da ova ekipa svjesno ne prikazuje da zna i može bolje od onoga što daje trenutno. S toga se postavlja pitanje koji je tačan razlog, i pored dobrih rezultata, blijedim predstavama ekipe u pet utakmica proljetnog dijela sezone?

Po ko zna koji put ističemo da se velike stvari i veliki rezultati od ove ekipe ne očekuju. Ne zbog pojedinaca u ekipi ili ekipe u cjelini. Već zbog toga što naš Željezničar prolazi kroz izrazitio težak period i suočava se sa mnogo većim problemima nego što je to neka pobjeda ili plasman na tabeli. I to važi još uvijek i važit će još dugo vremena, dokle god Željezničar ne bude dovoljno zdrav i stabilan da stane na svoje noge. U takvoj situaciji od ekipe se jedino očekuje maksimalna fokusiranost, velika borba i istrajnost do kraja, pa kakvi god rezultati bili. Ali za sve to je preduslov da ekipa zaista bude ekipa, u punom i pravom smislu te riječi. Da svi budu kao jedno, da se sve podredi interesu i uspjehu kluba, da se sve lično stavi u funkciju zajedničkog, pa i da se pređe preko svih neslaganja i nesuglasica ukoliko ih ima. Da svi budu svjesni za koji klub igraju, čiji dres nose i šta se nalazi na prednjoj strani tog dresa. I pored relativno dobrih rezultata ostvarenih u dosadašnjem dijelu proljetnog dijela sezone, činjenica je da je naša ekipa malo šta od navedenog. Zbog toga smo svjedočili blijedim predstavama od ekipe za koju i mi znamo i za koju sama ekipa zna da može više. I mora. Ukoliko želi da ispuni minimalna očekivanja koja navijači opravdano imaju, moraju da ispune nabrojane preduslove. Da li je neko pojedinačno kriv za to što se ekipa ne nalazi u dobrom stanju, time se navijači ne trebaju baviti (još uvijek, a nadamo se da neće nikako). I nije ni važno, već je važno da što je prije moguće ekipa povrati ono što je krasilo i ono što joj je i obaveza jer je ekipa Željezničara, a ne nekog drugog kluba. Navijači moraju i navijači će sigurno nastaviti sa velikom podrškom. Pa i kada nisu u mogućnosti biti uz ekipu, što će nažalost biti slučaj sutra u Modriči, sigurno će vjerovati, nadati se i moliti da ekipa dadne sve od sebe, da bude baš “ekipa” i da slavi pobjedu koja bi mnogo, mnogo značila!

---

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.