Umjesto uobičajne najave za utakmicu, sa osvrtom na prethodni susret, narednog protivnika, statistkom i „hajcanjem“…
Najava koja to i nije. Najava u kojoj neće biti ni riječi o prethodnoj utakmici našeg Željezničara. Najava u kojoj nećemo spomenuti ni ime narednog protivnika. Najava u kojoj neće biti brojeva i statističkih podataka. Najava u kojoj neće biti nikakve „ložione“ i „nafuravanja“. Najava koja je tuga i bol.
Jer odgovore na pitanja iznad svi znaju. I gdje, protiv koga i kako smo odigrali prethodni susret. I ko nam je naredni protivnik, i na čemu smo sa narednim protivnikom. I što je najvažnije od svega, svi dobro znaju šta je pred nama da ih nema ni najmanje potrebe dodatno motivirati.
Znamo gdje, kada i protiv koga. Znamo za čije ime i u čiju čast ćemo dati sve, ali baš, baš, baš sve od sebe. I skroz je nevažno kakav će krajnji ishod biti na terenu ili na tribinama. Na kraju krajeva, ovo je fudbal, u Bosni i Hercegovini, i nikakva pravila i predviđanja ne važe. Važno će jedino biti istjerati svu tugu i bol koja nas guši kao da se cijeli svijet srušio na nas, još od prokletog 1. maja. I da to bude ništa drugo nego uvod u počast kakvu moramo da odamo, kakvu ćemo i odati i kakvu je jedino on zaslužio.
I ovoga puta, umjesto potpisa nekoga od nas, imenom i prezimenom, i one male ograde na kraju najava, iza ovih riječi i ovih emocija stoje zajedno, kao nikada do sada:
Vječni sljedbenici fudbalske i životne filozofije našeg Ivice Osima – Udruženje 1921.