---

Raspored utakmica za sezonu 2022/2023 je našem Željezničaru donio zanimljivo otvaranje sezone. Utakmica pred nama će biti četvrta ove sezone. Četvrta protiv ekipa iz Hercegovine, druga u gostima i druga protiv ekipa iz Mostara. U petak, odnosno sutra, u 17:30, na stadionu „Perica Pero Pavlović“ u Gabeli, Velež i Željezničar će odigrati svoj 128. međusobni duel.

Ono što prvo „upada u oči“ jeste termin i mjesto odigravanja utakmice. S obzirom da je na Veležovom stadionu „Rođeni“ počela rekonstrukcija terena, Velež je bio prinuđen pronaći zamjenski stadion na kojem će igrati domaće utakmice dok se rekonstrukcija terena ne završi. Tako će stadion u Gabeli, inače stadion GOŠK-a, nakon nekoliko godina ponovo ugostiti premijerligaške utakmice. Za samu rekonstrukciju terena, koja se ne radi samo u Mostaru već i u još nekoliko bosanskohercegovačkih gradova, nema se mnogo lošeg reći. Naprotiv, sve što bi moglo poboljšati fudbalsku infrastrukturu u Bosni i Hercegovini treba pohvaliti i podržati. Može se kritikovati termin početka radova koji se poklapa sa početkom sezone jer je klubovima stvorio dodatne obaveze i troškove, te ih prinudio da igraju domaće utakmice na stadionima koji ne ispunjavaju ni minimum uslova.

Što je indirektno povezano sa onim što je za mnogo ozbiljniju kritiku na račun Nogmetnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine – termin utakmice. Čak ako po strani ostavimo da utakmica počinje u 17:30 (što je, objektivno, najbolje što se može „izvući“ na stadionu bez reflektora) i da će se zbog toga igrati na visokoj temperaturi zraka (temperature na samom jugu Bosne i Hercegovine početkom augusta nisu nepoznanica, a nisu ni ugodne za bilo šta, a kamo li igrati fudbal), nevjerovatna je odluka da se utakmica igra petkom! Sama po sebi, praksa N/FSBiH iz posljednje dvije godine, da se neke utakmice lige igraju radnim danima je nelogična, da ne kažem glupa, i to iz više razloga. Prvi razlog je apsolutni nemar za navijače. Navijači, kojih je ionako na bosanskohercegovačkim stadionima malo, imaju manje šanse da radnim danima, posebno ukoliko utakmice počinju rano, dođu na stadion. Što je direktno povezano sa drugim razlogom a to je raspoređivanje utakmica radnim danima zbog TV prijenosa. O TV prijenosu kojeg realizuje Arena Sport, ugovoru kojeg imaju sa N/FSBiH, njihovom odnosu prema drugim medijima, klubovima i navijačima, te mnogim kontroverzama na relaciji N/FSBiH – Arena Sport, nema se ništa lijepo ni novo reći. Javnost se davno uvjerila o čemu je riječ i činjenica je da je, ionako vrlo nizak, cjelokupni kvalitet lige srozan. Ali je nevjerovatno da Arena Sport sa svojim kapacitetima zahtjeva (a N/FSBiH bez pogovora ispunjava te zahtjeve) da se neke utakmice igraju radnim danima kako bi imale TV prijenos. Što je povezano sa trećim razlogom, i to najnevjerovatnijim, da se šest utakmica jednog kola (na početku sezone zbog mnogih odgoda, nije ni šest utakmica) „razvlači“ na tri, četiri, pa nekada i na pet dana. Time se gubi smisao kola, rasporeda i cijelog takmičenja. Na kraju, kao peto, klubovima je mnogo teže organizovati utakmice radnim danima, prije svega finansijski, dok igrači igraju utakmice u nepravilnim razmacima. Jedino logično objašnjenje ovakvih postupaka N/FSBiH jeste da je krovnoj kući bosanskohercegovačkog fudbala u cilju da što manje navijača bude na stadionima, da klubovi pate i finansijski i rezultatski i da zbog nesportskih interesa Arene Sport uništi bosanskohercegovački fudbal. I tu nije kraj, ali o tome kasnije…

---

---

Da mogu, najradije bih ovo prešutio. Jer je velika sramota i jer odudara od najave za utakmicu protiv Veleža. Ali ne mogu i ne smijem. Utakmica protiv Širokog Brijega se završila kako se završila. Sa Grbavice izlazim u tišini i sjedam u automobil parkiran na parkingu iza „Lorisa“. Gužva je, pa se krećem sporo. Na izlazu sa parkinga, zbog gužve, zaustavljam auto i čekam. Dok čekam, popušta me šok i mislim kako nije sve tako crno. Pa pusti i igru i rezultat, jesi li vidio posjetu i atmosferu? To je Željezničar! Okrenem se na desno i imam šta da vidim… Na travi, između parkinga i bašte „Palme“ stoji polomljena plava stolica. Zažmirim, otvorim oči, stolica je i dalje tu. Okrenem se oko sebe, razgledam, vratim pogled a stolica je i dalje tu. Približim se koliko god mogu i jasno je – polomljena stolica je sa stadiona. Odmah fotografišem i krećem dalje. Kunem se da ni jedan primljeni pogodak ili poraz nije ravan tom osjećaju, to je neopisivo… Na samim tribinama ima nekoliko slomljenih stolica, što i nije iznenađenje. Broj takvih stolica na cijelom stadionu je jednocifren, stolice nisu od čelika, a hiljade i hiljade ljudi, hodanje po stolicama, skakanje… razumljivo je što na stadionu ima polomljenih stolica. Ali slomiti stolicu, iznijeti je van stadiona i ostaviti na sred zelene površine, to ne može navijač Željezničara ni osoba zdravog razuma ni pomisliti, a kamo li uraditi. I dio odgovornosti za ovo snosi i sam klub.

Kleti i psovati neću, ne želim i ne smijem, ali mogu da pišem i javno ukazujem. Neko kaže da, bez obzira na sve pozitivno, uvijek nađem nešto negativno. A ja sam ubijeđen da samo ukazivanjem na svaku, pa i najmanju negativnost, bez obzira koliko nešto pozitivno bilo, one se mogu svesti na minimum. Samo ukazivanjem na loše, dobro će pobjediti. Samo samokritikom prije kritikovanja drugih i konstantnim radom na sebi ostvarujemo napredak i jačamo. Samo odnosom punim pažnje, ljubavi i poštovanja prema onome što je naše, nikada se nećemo dovesti u situaciju da oštetimo nešto tuđe. Još je riječ o Grbavici koja nije samo običan stadion već simbol odricanja, odbrane i ljubavi, Grbavici koja je simbol požrtvovanosti, solidarnosti, radničke klase i fudbala. Riječ je o našoj Grbavici i našem Željezničaru a ovo nije niti će ikada biti dio toga! I svima nam je obaveza da damo sve od sebe da se ovo ne ponovi ni u kojem obliku!

---

---

A sada, nakon kritika i nezadovoljstva, o sutrašnjoj utakmici. Utakmica protiv Veleža je zahtjevna sama po sebi jer je riječ o duelu starih rivala i međusobnom omjeru sa dugom i bogatom tradicijom. Sve takve utakmice, u pravilu, znače više pažnje, naboja i pritiska na sve, od igrača i trenera, preko navijača, pa do javnosti. I takve su većinom bile utakmice između Željezničara i Veleža. Nema nikakve sumnje da će i sutra biti tako.

Velež se nalazi u psihološkoj krizi nakon ispadanja iz kvalifikacija za europska takmičenja. Ispadanje od Hamruna sa Malte na samome početku (dva poraza po 1:0), te remi sa Posušjem (1:1), nije nešto što su očekivali ni ekipa, ni rukovodstvo kluba, ni navijači. Posebno nakon uspjeha u kvalifikacijama za europska takmičenja i osvajanja Kupa Bosne i Hercegovine prošle sezone. Velež je izvršio određene promjene u ekipi, a najveća je, svakako, na poziciji šefa stručnog štaba gdje je Feđu Dudića naslijedio Amar Osim. Dolazak Amara Osima nije prihvaćen sa oduševljenjem od strane navijača, a rukovodstvo Veleža se našlo na meti kritika (koje su intenzivirane nakon ispadanja od Hamruna). Odlasci i dolasci pojedinih igrača, iako je rano davati prave ocjene, nisu se do sada pokazali kao napredak. Uostalom, opći utisak je da je Velež, koji je nedavno proslavio svoj 100. rođendan, prošle sezone dosegao maksimum sa tadašnjom ekipom i da se našao pred izborom – zanemariti rezultate u narednom periodu i prebaciti fokus na izgradnju stadiona i kluba u cjelini ili nastaviti sa izgradnjom stadiona malim koracima, a ekipu maksimalno nadograditi zahtjevajući od nje najviše uspjehe. Prema do sada prikazanom, Velež je odabrao drugu opciju. Zbog toga će atmosfera koja vlada u Veležu biti, možda, glavni adut ekipe Željezničara u sutrašnjoj utakmici.

To znači da će ekipa Željezničara, ukoliko želi ostvariti pozitivan rezultat, morati biti bolja od protivnika na psihološkom planu. To dalje znači da će se ekipa Željezničara morati psihički uzdignuti iznad same sebe i ne dopustiti da određene stvari utiču na koncentraciju, odlučnost i predanost pozitivnom rezultatu. Prva od tih stvari je, svakako, remi protiv Širokog Brijega.

A šta reći za utakmicu protiv Širokog Brijega? Sve je bilo odlično, sve je bilo onako kako treba i, onako, baš Željezničarski. Na žalost, i završilo se onako kako se, meščini, jedino Željezničaru može desiti. Nikome se nema ništa zamjeriti niti bi bilo pravedno da se cijela utakmica zanemari zbog jedne sekunde. A utakmicu je cijela ekipa odigrala kvalitetno, baš kao što su i navijači na tribinama cijelu utakmicu pravili odličnu atmosferu. Ono što se desilo protiv Širokog Brijega je, najkraće rečeno, fudbal i kako se naš Željezničar nekoliko puta našao sa sretnije strane fudbala i sličnih situacija (možda i najviše puta protiv Širokog Brijega), tako Željezničar mora istrpiti i ovu tužniju ulogu i izdići se iznad nje. Ekipi niko ništa ne zamjera i sigurno se ni ekipa ne može požaliti da je bila bez podrške. Zbog toga i ekipa i navijači moraju da zaborave kraj utakmice sa Širokim Brijegom, da iz nje izvuku pouke i dodatnu snagu za dalje.

---

---

Ekipa Željezničara, ali i navijači i klub u cjelini, će se sutra prvi puta zvanično susresti sa Amarom Osimom kao protivnikom. I to će biti veliki psihološki ispit za naš Željezničar. Donedavno šef stručnog štaba Željezničara i njegova „legenda“ prvi put je trener jednog tima u Bosni i Hercegovini, a da to nije Željezničar. Sama ta činjenica predstavlja podjednako veliki pritisak na njega, ali i na ekipu Željezničara u kojoj se još uvijek nalaze igrači koji su igrali pod njegovim vodstvom. Zbog toga se od cijele ekipe i svih koji predstavljaju Željezničar zahtjeva maksimalni profesionalizam. Ali se zbog svega ostalog čega se bolno prisjećati, zbog „onog“ Amara Osima koji je kreator i izvršilac najrcnijih dana Željezničara još od 1992. godine, od svih, a najviše od ekipe, se očekuje maksimalna borba, istrajnost i ona naša dobro poznata – u kost!

Ekipa Željezničara će sutra biti bez podrške svojih navijača. To je druga, blago rečeno nerazumna, odluka N/FSBiH za sutrašnju utakmicu. Donesena je pod izgovorom da je „nemoguće organizovati dolazak gostujućih navijača na stadione koji su zamjenski i na kojima se igraju utakmice dok traju rekonstrukcije terena“. Da gostujući navijači nikada nisu dolazili na te stadione, možda bi i razumjeli. Ali s obzirom da je odnos N/FSBiH prema svim, a posebno prema gostujućim navijačima odavno na granici potpune diskriminacije, teško je povjerovati da iza ove odluke ne stoje interesi koji nemaju veze sa fudbalom i sportom uopće. Bit će to veliki nedostatak ekipi Željezničara i samoj utakmici jer utakmice između Veleža i Željezničara su uvijek privlačile veliki broj gledalaca i podrazumijevale odličnu atmosferu na tribinama.

Sve u svemu, pred našim Željezničarom je izrazito zahtjevna utakmica. U neprikladnom terminu, u teškim uslovima, protiv „ranjenog“ Veleža, protiv Amara Osima, nakon nesretnog remija protiv Širokog Brijega i bez podrške svojih navijača… Ali, ma koliko sve nabrojano zvučalo loše, nema puno filozofije. Željezničar mora da se izdigne iznad svih problema, nedaća i nesreća. Da bude bolji od samoga sebe, oslobodi se okova i slomi sve ono što ga pritišće. Od ekipe Željezničara, ponavljam, niko ne očekuje ništa veliko. Ali se očekuje karakter, borba i istrajnost do posljednjeg sudijskog zvižduka u svim utakmicama i bez obzira na sve. Ekipa Željezničara, i pored svih pritisaka, mora isključivo da igra za plavi dres, grb na njemu i ime na grbu. I da ima na umu da smo uz nju u glavama i srcima bez obzira na sve.

---

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.