Proljetni dio sezone je započeo, lopta se ponovo kotrlja bosanskohercegovačkim stadionima, a našeg Željezničara očekuje prva domaća utakmica u godini, težak ispit i okršaj sa najvećim rivalom.
Bilo bi pretjerivanje ako bi rekli da je našem Željezničaru malo nedostajalo da uspješno otvori proljetni dio sezone i da se iz Mostara vrati neporažen. Velež je slavio pobjedu rezultatom 2:0. Istina, više sretno nego spretno. Velež je postigao dva gola iz dva udarca na gol i Velež je veći dio utakmice bio u podređenom položaju. Ali Velež je i na papiru i u praksi kvalitetnija, kompaktnija i iskusnija ekipa od Željezničara. Tome u prilog ide i činjenica da se Velež vrlo uspješno branio u trenucima kada su napadi ekipe Željezničara bili izrazito siloviti, kao i činjenica da su iskoristili obje prilike za postizanje pogotka. I igrači i stručni štab, ali i navijači Veleža, su poslije utakmice isticali da su sretno došli do pobjede, odajući priznanje ekipi Željezničara za prikazanu igru i borbenost.
Ali ne bi bilo pretjerivanje ako bi rekli da su upravo igra i borbenost našeg Željezničara bile nešto što nas je pozitivno iznenadilo. Tokom većeg dijela utakmice, posebno u prvom poluvremenu, Plavi su bili dominantniji tim na terenu, sa više posjeda lopte, više međusobnih dodavanja, više prodora prema golu Rođenih i više šuteva na gol. Doprinio je tome, sasvim sigurno, prvi pogodak Veleža na samome početku utakmice. Tempo igre je opao u drugom poluvremenu i nastavio je opadati kako se bližio kraj utakmice, ali Željezničar se konstantno trudio da dođe makar do izjednačenja. Sve dok u posljednjim trenucima utakmice Velež nije postigao drugi gol i riješio pitanje pobjednika. Šta je to što je falilo ekipi Željezničara za pozitivan rezultat? Prije svega, kontinuitet i iskustvo cijelog tima. Željezničar je pretrpio velike promjene u igračkom kadru tokom zimske pauze što se odrazilo i na sastav igračkog kadra za ovu utakmicu. Ekipa Željezničara je utakmicu u Mostaru započela bez klasičnog napadača, što je i danas misterija. Improvizacije koje je pravio novi-stari šef stručnog štaba Edis Mulalić nisu urodile plodom, kao ni izmjene u toku utakmice. Na kraju krajeva, bilo kakvu fudbalsku ljepotu u utakmici je uništio glavni arbitar Dragan Petrović sa mnogo nebuloznih odluka kao što su nedosuđeni penali, sumnjivi žuti i crveni kartoni te ogroman broj dosuđenih prekršaja. Ipak, ekipa Željezničara je očigledno dala svoj maksimum toga dana i, kao što i ne bi smjeli u ovim okolnostima, navijači joj poraz ne uzimaju za zlo. Naprotiv, prikazana igra i borbenost su nešto zbog čega su blago optimistični i za što vjeruju da će uz više iskustva i veću podršku navijača, dati povoljne rezultate.
Prvu domaću utakmicu ove godine naš Željezničar igra u subotu, 5. marta 2022. godine. Tačno tri mjeseca nakon posljednje utakmice jesenjeg dijela sezone protiv Širokog Brijega. Da je ekipa spremna nastaviti sa dopadljivom igrom i zalaganjem iz Mostara, tome se svim srcem nadamo. Da su se navijači zaželili Grbavice i Željinih utakmica, e u to nema nikakve sumnje. A dodatnu draž svemu tome daje i to što će prvu utakmicu ove godine na Grbavici i pred svojim navijačima Željezničar odigrati protiv svog gradskog rivala Sarajeva.
Ne znam koliko prostora bi bilo dovoljno da se ispriča priča o sarajevskom derbiju, a niti koliko je to uopće potrebno raditi. Ljubitelji fudbala širom svijeta, a kamo li Bosne i Hercegovine su čuli za njega. Dva kluba nastala u istom gradu, ali drugačijim vremenima i okruženjima, na totalno različite načine, iz totalno različitih motiva. Dva različita načina shvatanja fudbala i života uopće. Dva najpopularnija kluba u zemlji koja privlače najveći broj ljubitelja fudbala i dva kluba koja su ostvarila najveće uspjehe bh. fudbala, te iznjedrila njegova najveća imena. Naravno, daleko je taj derbi od onoga što je nekada bio i iz godine u godinu, kao i cijeli bh. fudbal i sve oko njega, gubi na kvaliteti i mnogo je bliže blatnjavom dnu nego nečemu sjajnom i spektakularnom. Ali je i dalje najveća utakmica domaćeg fudbala. I dalje privlači najviše pažnje u javnosti i još uvijek je nabijena mnogim emocijama.
Upravo zbog emocija mi je teško pisati o sarajevskom derbiju i našim bordo rivalima. Bio bih izrazito subjektivan, možda i preoštar prema protivniku, i ne želim da najava za ovu utakmicu ide u tom pravcu. Da ne kažem: nevažni su. Jer nakon tri mjeseca bez utakmica Željezničara i tribina Grbavice, nakon duge zimske pauze u kojoj su se navijači Željezničara u velikome broju mobilizirali da na razne načine pomognu svome klubu jer mu je pomoć baš potrebna, nakon akcija koje su oduševile javnost, kao i uvijek… Željezničar je iznad svega!
Željezničar, njegovi interesi, njegova dobrobit, maksimalna podrška njemu, maksimalna pomoć da iz krize izađe što bezbolnije i čvrsto stati uz njega bez obzira kako ova ili bilo koja druga utakmica završile – nemaju alternative! To što se utakmica igra protiv najvećih rivala može samo da bude dodatni motiv, ali ispuniti tribine Grbavice do posljednjeg mjesta i biti što glasniji u navijanju za Željezničar, e to nam je obaveza bez obzira na protivnika, termin utakmice i vremenske uvjete. Bez obzira i na krizu u kojoj se klub nalazi. Štaviše, i u njoj možemo i moramo pronaći dodatni motiv da se maksimalno podrži Željezničar. Šta nam drugo inače preostaje? Da živimo bh. svakodnevnicu tmurne boje, da na slabo plaćen posao odlazimo unaprijed umorni i vraćamo se još umorniji, da ne izlazimo iz domova, da izbjegavamo ljude bez razloga, da se učahurimo u svoje porodice, da se trujemo vijestima iz politike, da silazimo s uma zbog poskupljenja, da sve svoje planove i nade svedemo na „dat će Bog“? Naš Željezničar je naš spas od toga! Naš Željezničar je ono što svijetli plavom bojom u sivilu oko nas. Utakmice našeg Željezničara su odmor za dušu i tijelo bez obzira što često ostavljamo živce i glasne žice na tribinama Grbavice. Od Željezničara nemamo nikakve materijalne koristi, naprotiv. Dajemo za njega koliko god možemo, ali za ono što on nama pruža, to je malo. Grbavica je naš drugi dom, ljepša i ugodnija od bilo kakvog kafića, restorana, hotela, odmarališta, vikendice… Na Grbavici sretnemo toliko ljudi, toliko različitih ljudi koje doživljavamo kao najbliže članove porodice, iako se srećemo tek dva-tri puta u mjesecu. Na Grbavici se ne čitaju vijesti, ne visi po internet portalima ili društvenim mrežama, niti se emituje Dnevnik. Na Grbavici i uz Željezničar prestaje sve ono van nje. Ništa, ali baš ništa što se dešava van kapija Doline ćupova, nije u njoj bitno. E zbog svega toga podrška Željezničaru, iz sve snage, nema alternativu niti će je ikada imati!
Centar našega svijeta i svjetlost jača od sunčeve!
Upravo iz ovih razloga navijači Željezničara su u posljednje vrijeme angažovani na dva veoma važna projekta. Prvi projekat je što masovnije članstvo u klubu i izrada kvalitetnog sistema članstva od kojeg će koristi imati i klub i članovi kluba. Ali cilj nije samo materijalna pomoć klubu nego i podizanje svijesti o važnosti članstva, kao i podrška klubu u traženju sponzora i partnera koji će olakšati teške dane kroz koje prolazi. Postavljen je apsolutni rekord u broju članova jednog bh. sportskog kolektiva u veoma kratkom vremenskom periodu. I tu se neće stati, već će se još raditi na tome i broj članova će još rasti. Ali utakmica protiv Sarajeva je donijela i drugi projekat: prodati 10.000 ulaznica za derbi po jedinstvenoj cijeni od 20 KM. Time bi se klupska kasa poprilično napunila, ali bi se i skrenula pažnja na obavezu dolaska na utakmice, na važnost kupovine karte i prisustva na utakmici, na važnost što ispunjenijih tribina Grbavice iz sedmice u sedmicu. Uostalom, članstvo u klubu i dolazak na utakmice su dva osnova, dva temelja i dvije obaveze svakog ko se smatra navijačem Željezničara i sigurno će se na podizanju svijesti o te dvije obaveze u budućnosti posebno obraćati pažnja, a ove akcije su samo početak toga. Akciju kupovine karata za derbi utakmicu protiv Sarajeva je i Udruženje 1921 podržalo kroz motivirajuće objave na ovome portalu (ovdje i ovdje), a sigurni smo da će do 17:00 u subotu, kada utakmica protiv Sarajeva počinje, akcija biti uspješno okončana i da će ostati na ponos svima nama, ali i obavezu da u istom ritmu nastavimo sa podrškom našem Željezničaru.
Utakmica protiv Sarajeva će biti itekako teška. U to nema nikakve sumnje. Čak i ako iz jednačine izbacimo igrački kadar, kvalitete i nedostatke, formu i psihološku spremnost obje ekipe, riječ je o utakmici gdje nije često pobjeđivao onaj za kojeg se prije utakmice vjerovalo da je bolji. Što je na neki način i dobro. Odavno više ne možemo predvidjeti bilo šta kada je riječ o našem Željezničaru, pogotovo igru i ishod na bilo kakvoj utakmici. Na to smo već navikli. Ali što zahtjevniji protivnik, to od Plavih iziskuje i više truda, volje, pameti i borbe na zelenom terenu. Posebno kada je riječ o rivalu kao što je Sarajevo. A što više truda bude na terenu, bit će i veća podrška sa tribina. Navijači Željezničara će sigurno prepoznati ono što zahtijevaju od ekipe u ovim okolnostima te će brojačno, glasovno i na druge načine podržati i nagraditi ekipu. Što će, nadamo se, njoj biti još veći motiv za što bolje partije. Ta uzajamna veza, ili bolje rečeno začarni krug, nikada neće i ne može prestati. Naprotiv, na Grbavici može samo da još više jača. S toga svi moramo iz glave izbaciti suhoparnu fudbalsku teoriju, ostaviti sve razumno na kapijama Grbavice, te na njenim tribinama i terenu srcem i dušom, grlima i dlanovima pokazati zašto je Željezničar najveći klub u Bosni i Hercegovini!
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražvaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.
Almedin Halilović